
Jedna kineska parabola priča o siromašnom paoru, zemljoradniku koji je svoju malu njivu obrađivao s jednim starim, umornim konjem i od toga sa svojim sinom jedincem živio više loše nego dobro. Ali jednoga dana pobjegne mu konj. Svi su se susjedi skupili i žalili ovoga siromašnog čovjeka zbog njegove nesreće. No on ih mirno upita:“Od kuda vi znadete da je to nesreća?“ Za par tjedana njegov se konj vrati i s njim još deset divljih konja. Susjedi se opet skupiše da mu čestitaju na njegovoj velikoj sreći. Paor ih opet mirno upita:“Od kuda vi znadete da je to sreća?“ Jednoga dana njegov sin uzme najboljega od ovih divljih konja i na njemu odgalopira. Ali konj, budući da nije naučio na jahača, ga zbaci, i ovaj mladić slomi nogu. Opet se skupiše svi susjedi i počeše kukati zbog ove nesreće. Paor je međutim opet ostao miran pa ih upita:“Od kuda znadete da je to nesreća?“ Ubrzo zatim izbije rat, pa su svi mlađi muškarci morali u vojsku. Samo je sin ovoga mirnoga paora ostao kod kuće zbog svoje slomljene noge.
Mi na sreću i nesreću često površno gledamo. Mislimo – kao i susjedi ovoga paora – samo na ono što je vidljivo i današnje. Međutim stvari često izgledaju drugačije, puno su dublje i dio su nekoga većega sklopa. Bog na zbivanja gleda sasvim drugačije. On vidi pozadinu, sklopove i učinak. Važnije od razmijevanja je povjerenje!
„Jer misli vaše nisu moje misli i puti moji nisu vaši puti," riječ je Jahvina. "Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli."
Izaija 55,8-9
Post je objavljen 18.09.2006. u 00:10 sati.