Kako vrijeme brzo prolazi, više od dvije godine sam ovdje, puno toga je napisano, puno toga otkriveno, još više toga se skriva među slovima. Za one koji znaju, žele i mare čitati između redaka.
I u trenucima šutnje, prva koja se pobuni je moja mala Mudjica. Zašto bi ovaj put bilo drugačije?
Tija bi te zaboravit Tija bi te zaboravit, ali' ne mogu nikada jer je tvoja gresna dusa srce moje varala Bog neka ti prosti grijehe sto si mene varala a nevirna dragana ne dao ti Bog ovako nikada
Bog neka ti prosti grijehe sto si mene varala a nevirna dragana ne dao ti Bog ovako nikada
Tija bi te zaboravit, ali' ne mogu nikada Bog neka ti prosti grijehe sto si mene varala a nevirna dragana ne dao ti Bog ovako nikada
: : Gibonni : :
Podsjetila me ona svojim sad već legendarnim urlikom " Halo Majitaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!! Čuješ ti mene? Mudijica ovdje! Dosta je bilo. D-O-S-T-A!" da je danas još jedan poseban dan.
Danas je dvogodišnjica Dana gumenih bombona. Sjećate li se toga? Dan kada mi se Mudjica postavila između mene i kompa te mi održala poprilično burno predavanje.
Ovog puta nije bila toliko burna, samo se sjela ispred mene, prekrižila svoje nogice, naslonila lakat na koljeno i podbočila bradu na ruku te me dugo, dugo promatrala bez riječi. Jasno je toj maloj pet-i-trifrtaljogodišnjakinji (mala je odlučila da neće starjeti i ja to poštujem) da s u zadnje vrijeme puno toga događalo. Možda i previše, no kako je ona uvijek kaže: "Od viška gjava ne boji. Baj nam nije dosadno"
I nije nam bilo dosadno, dapače. Plivale smo s dupinima, skupljale školjke po plaži, bacale se na valove, gledale pelikane kako hvataju svoj ručak, udisale miris prošlih, mudrih vremena, letjele u oblacima, smijale se i uživale. I pomalo tugovale, ali preboljele. Bilo nam je predivno. No kao što svemu lijepom dođe kraj i nas smo se dvije malo surovije suočile sa sadašnjošću i prolaznosti života što je čak i moju Mudjicu natjeralo na još mudrije razmišljanje. I tišinu.
I kaže meni moja Mudjica danas: Gje staja, sjeti se što je bijo pjije dvije godine. Danas imamo još veći jazjog za sjavje jej smo pježivjeje sve to. I nije nas ubijo, nije nas jastavijo, već nas je učinijo još jačima.
Zgjabimo jegaće, bajbike i gumene bonkase i idemo sjaviti. Jer danas je djaga moja Majitice, naš dan. Danas je novi Dan gumenih bombona. A znaš što to znači? Bjdo, jedno vejiko bjdo gumenih bombona za tebe i mene i još jedno vejiko bjdo gumenih bombona za mene :)))
I najavno, jedna vejikaaaaa vjeća gumenih bonkasa i za vas, da pjosjavite s nama ovaj pjedivan dan :))))
Kao što već rekoh jednom, davno: Gumeni bomboni ponekad čine čuda. I ne samo za pet-i-trifrtaljogodišnjake, već i za nas, koji smo pomalo umorni od vlastitih misli i uloge odrasle osobe. Za mene je sreća znati da postoje i da me u svakom trenutku mogu vratiti u vrijeme djetinjska, "velikih" problema i istiske sreće i zadovoljstva. Stoga vam danas još jednom želim sretan Dan gumenih bombona i blentavi, sretni pogled u okicama :)))