Nema me odavno, skoro sam potpuno zaboravio na blog iako postoji, sad već skoro dvije jubilarne godine. Jedva sam se sjetio i lozinke za spajanje.
Počela je i nova sezona onog glupog Big Brothera. Nemožeš nigdje a da negdje ne iskoči. Tako u novinama pišu što je tko rekao, s kim je bio, šta su radili, sve glup i gluplji. Sjednem u kafić a ono neke tinejdžerke pričaju o tome. Ista priča. Znaju sve „spletke“ u kući, doslovce od A do Ž o zbivanjima, samo nisam siguran da tako znaju i lektiru ispričati. Jedna je imala križić na lančiću. Baš me zanima, ako ide u crkvu, da li se može sjetiti nedjeljnog evanđelja? Što je to u ljudskom biću što ga tjera … k voajerizmu. Izgleda da nam je drago ćiriti u tuđe dvorište, pričati o tuđim stvarima, zamarati se tuđim glupostima i slično. Nisu takvi samo ovi mladi, već i stariji to masovno gledaju. Ovo ga dođe nešto kao legalno tračanje. Još bih i dodao, legalna prostitucija. Iako nema „onih stvari“, što je drugo nego prostitucija kad te snimaju 24 sata na dan, nemožeš se niti presvući a da ne bulje u tebe. Idealna škola „kako pokvariti društvo“. Postaje tako uzor, posebno mladima, kako se dočepati love ljenčareći, pričajući gluposti, i puštati druge da te gledaju u svim mogućim pozama. Jedna kandidatkinja se čak hvali da je nekoliko puta izbacivana iz škole. Da su bar sastavili učene ljude pa da bar o nečem korisnom pričaju te da njihove intimne stvari (odlazak u WC, presvlačenje i tuširanje) skriju od javnosti, još bi nekako i moglo proći. Danas međutim, prolazi ono „što gore – to bolje“.
Zato na TV imam jedan program manje. Izbrisao sam RTL iz memorije do daljnjega.
Post je objavljen 12.09.2006. u 21:35 sati.