Laktim se na 30 000 metara visine, na ne baš čvrstoj žici, na ne baš anticiklonalnom mjestu. Nije lako, ali bar sam sama, ima dovoljno zraka, a vidik je neponovljiv. Kako da ti opišem ovo mjesto? Još malo, i transparentnost mojih osjećaja bit će vidljiva sa svih dijelova Kugle, Krtico!
U drugoj polovici u kojoj leže lastavice
crno-bijeli je svijet
u kojem kad zaželim palim
tehnicolor televiziju
koju potom bacam kroz prozor
balkonskog okna.
U prvoj polovici u kojoj živi samac
šareni je svijet
s mekanim ulice i topljivim
zidovima koje ližu prolaznici.
Zaranjam, često, kako bih odradila
svoj dan između prve i druge polovice
spremno pazeći da ne prevagne koja od njih.
Post je objavljen 12.09.2006. u 21:08 sati.