Marketing
Ne želim nikad više vući kofer, a kamoli se seliti... ;)
Došla sam danas doma iz Zagreba i osjećam se kao da me pregazio parni valjak. Razlog – selidba u novi stan. Naime, LaRamie i ja smo cimerice već godinu dana i živjele smo u starom stanu sve dok naše strpljenje nije došlo do granice koja se više nije mogla pomaknuti. Ne mogu se žaliti da je stan bio loš – nije. Bio je udoban, dosta velik, dvije sobice (jest da je svaka bila minijaturna, ali svaka je imala svoju), kuhinja je bila stvarno velika (a najmanje smo je koristile), kupaonica je isto bila velika, čak smo imale svaka svoj umivaonik, hehe... Lokacija – centar, kneza Mislava, kod Sheratona, 5 minuta do kolodvora, 10-ak minuta do trga, meni kojih 7 minuta pješice do faksa... Sjajno. Problem je bio u tome što je stan imao još jednu veeeeeliku prostoriju koja je bila pod ključem. A u toj su prostoriji povremeno boravili vlasnici koji inače žive u Mađarskoj. Isprva je to bilo ok, nisu bili često u stanu, a i kad su došli, ostali su možda dan, dva – dalo se pretrpjeti. E, ne znam jel se to meni samo čini ili ne, ali oni su dolazili u Zg sve češće i češće, a naša privatnost se svela na minimum. A ipak nije ugodno dijeliti kupaonicu s nepoznatim osobama. Počeli su provoditi sve više i više vremena u stanu, nas je u ljetnim mjesecima bilo jako malo, možda dva dana mjesečno, ali ipak smo NAS DVIJE morale plaćati sve režije. E, pa ne može to tako. I nakon ne znam koliko oglasnika, oglasa, poziva i svega što ide uz to, našle smo novi stan. Vlasnici iz našeg grada, znamo ih, nema ih u Zagrebu, opis stana zvuči odlično... To je to. Tako smo mi otkazale stari stan, i unajmile novi – ali na blef. Stan nismo ni vidjele. I tek je mene jučer navečer panika ulovila – što ako taj stan ne liči ni na što? Onda me uhvatila nostalgija – jer ipak sam ja u tom stanu, u toj maloj sobici svašta prošla, neke veeeelike i neke manje velike stvari, bilo je odličnih tuluma i fešta i nekako mi ju je baš bilo žao napustiti... Ali, da skratim, novi stan je odličan. Ima velik dnevni boravak, solidnu kupaonicu, veliku sobu, kuhinju i blagovaonu... Odlično.
Sad je trebalo preselit stvari. Budući da sam ja u starom stanu živjela godinu i pol, stvari u toj sobi bilo je i previše. Vjerujte, imam kofer dovoljno velik da u njega uguram i LaRamie (i ne, ne moram ju prethodno raskomadati, stane cijela), ali ipak sve stvari nisu stale. Tako smo nas dvije uz pomoć jednog dečka teglile te stvari ko neki klošari po ulici, svaka s nekoliko rukasaka na leđima, nekoliko vrećica u rukama i vukući kofer iza sebe. Naravno, nismo sve mogle preseliti odjednom, pa smo morale još jednom natrag do starog stana, pa potrpati preostale stvari i opet u novi stan. Ali – uspjele smo. Ok, ostao je samo televizor kojeg stvarno nismo mogle nikud ugurati, pa ćemo se po njega naknadno vratiti.
I tako – stan je naš, a već vidim kako će dobre fešte biti u njemu... I budući da je mojoj cimi nedavno bio rođendan, meni je uskoro, spojit ćemo to s useljenjem i dobro proslaviti... (svi zainteresirani nek se jave na mail ili icq, hehe).
Još jednu verziju selidbe s, vjerujem, više detalja, možete, možda već sad, a možda uskoro, pročitati kod LaRamie... A ja si idem ruke namazat s Deep Relief kremom jer znam da ću se sutra probuditi s upalom mišića na njima.
I da, još gore, sutra idem k zubaru... A ja MRZIM zubare. A nije to tako strašno, jelda, ma nije...
Post je objavljen 12.09.2006. u 21:02 sati.