Marketing
Otkako je počela škola nekako sam se počela osjećati usamljeno….ne znam….
Još su mi oduzeli ono zbog čega sam se i radovala ići u školu, uzeli su mi moju glazbu, zabranili su mi puštati mjuzu, ali ne zbog toga jer je svirao rock i punk već zbog toga jer su se našle neke 2 ``pametne`` glavice iz 4.pt-a i koje misle da ako su maturantice da su primile boga za bradu….
Ali sreća je to kaj njih dvije nitko od profa ne trpi, pa bi ja čak opet mogla puštati mjuzu.
Da……
Ljudi su se jako promijenili u razredu, za one koje nisam očekivala da bi se mogli ponašati glupo i bezveze sad su se počeli, a oni koji su se ponašali prije tak sad su počeli biti bolji. Doduše nisu svi takvi, al ih ima….
Pošto se ne znam kome povjeriti najbolje je da napišem na blog.
Onak su se mi počela vraćati sjećanja i počela sam vrtjeti neki film u glavi i sve me samo potiče na razmišljanje. Na stare dane, djetinjstvo, na prošlost. I pitam se jesam li nekog razočarala ili ponizila. I znam odgovor. Jesam, ponizila sam i razočarala puno ljudi, pa čak i samu sebe, samo je to jako teško priznati. I onak ponekad namještam svoje usne u osmijeh kad razgovaramo o nekim stvarima koje ljude čine sretnima, a meni to fali. Ne velim da nisam sretna, ali to nije to. Tražim ono nešto što će mi promijeniti život, taknuti moje srce, moju dušu, nešto što će me zaboljeti, ali ne od boli već od radosti, nešto što će mi natjerati suze na oči, suze radosnice….ne mora to biti neka ljuba prema osobi, već nešto što duže vrijeme želim, ali to je samo to NEŠTO. Jer sam sanjar i to mi nitko neće oduzeti, ne, sanjat ću jer to želim, jer sam to ja, jer me to čini onakvom kakva ja zaista jesam. Možda drugi ne razumiju ili ne žele razumjeti, ali ponekad mi je svejedno što oni misle jer me nitko neće spriječiti da pronađem svoju sreću i cilj. Makar doživotno to tražila i istraživala što zapravo hoću, ali sad sam tu i sutra ću biti tu i dobiti ću novi odgovor, novu spoznaju i taku ću lakše pronaći to NEŠTO.
Čudno, ha?
Post je objavljen 12.09.2006. u 19:57 sati.