Na neki način sam sudbinski vezan za radio prijemnike, mada to nisam što kažu ljudi „niti u snu mogao sanjati“. Pamtim da je u našoj obiteljskoj kući po cijeli dan svirala glazba. Radio prijemnik bio je na poklopljenoj šivaćoj mašini (onaj stari RIZ-ov žućkasti model koji je imao poveće kolute za traženje stanica odnosno frekvencija). Slušale su se najdraže domaće zabavne pjesme, vijesti i ostalo. Mi djeca bi kao papagajčići ponavljali refrene pjesmica koje bi uspjeli zapamtiti. Hitove je zapravo promovirala više (crno-bijela) televizija. Već u adolescentskoj dobi želio sam imati kazetofon s radijskim prijemnikom., da bih si mogao snimati pjesme (jer tada sam već sviruckao na veliko). Nažalost, nismo imali novaca za tehničke novotarije, pa mi je to uspjelo tek kad sam zaradio nešto „svog“ novca na školskim praznicima. Trebalo mi je i pojačalo za gitaru kojeg nisam mogao kupiti. Družio sam se s prijateljima koji su imali više tehničkog znanja od mene, pa smo uspjeli od starog radija napraviti gitarsko pojačalo ( pick-up sam bio nalijepio žvakaćom gumom za unutrašnjost stare akustične gitare). I tako sam jednog dana iz sobe kriomice odnio radio u susjedstvo. „Gdje je naš radio?“- odmah su uslijedila pitanja. „Ma pokvario se , pa sam ga odnio Dadi na popravak“-rekoh spremno. I nema radija nazad, a mi „skidamo“ The Beatles-e, The Stones-e, i ostalo i „tutnji svirka“ na svih 5 wata jačine zvučnika, a mi sretni i već maštamo o band-u. Prolazili su tjedni, i ukućani su zahtijevali da vratim radio kući, bio on pokvaren ili ne. Vratio sam ga, ali više nije „hvatao“ niti jednu frekvenciju. Moji kažu.“a uspjeli ste ga smrdati“, a bio nam je dobar tolike godine. „Njega je tata kupio među prvima u selu, a ti ga sad upropastio“- bile su optužbe na moj račun. Od tada se više nikad u našoj kući nije previše slušao radio. I sada imam novu glazbenu liniju i u kuhinji mali radio-kazetofon, no što to vrijedi. Pokojna susjeda, zvali smo ju Mamika (gospođa Marija), pred kako će umrijeti oko dvije godine gotovo da nije izlazila iz kreveta. Jadna se polomila kad je jedne zime išla k nama po vodu, a zapravo je dolazila zbog druženja i razgovora. Radio joj je u krevetu bio jedini prijatelj. Kad bih ju došao posjetiti prepričavala mi je vijesti i novosti i rekla da joj je posebno drago kada čuje nešto o našem kraju. Pomogao sam joj montirati radio prijemnik kraj uzglavlja kreveta i promijenio adapter za napon ( jer joj je rodbina darovala nešto što nije moglo raditi na našu struju od 220 volta). Kad vidim stari radio-aparat sjetim se Mamike i moje prve električne gitare. Čudno baš je danas blagdan Imena Marijina. Koja slučajnost (a možda i ne).
Post je objavljen 12.09.2006. u 16:13 sati.