Marketing
post
Volimo mislit da živimo u nekakvom "savršenom" svijetu, gdje smo svi sretni i veseli! Ali se zapravo bojimo pogledati istini u oči, tužno je bojati se istine!
Neznam zbog čega sad o tome pišem, vjerojatno jer sam malo o tome jučer razgovarala s Lili. Ili jednostavno jer bi bilo red da se o tome piše! Možda mnogi od nas nisu ni svijesni da oko nas postoje ljudi koji nemaju za kruh, oni koji žive od danas do sutra s nadom da će biti bolje, neznamo da se mnoga djeca igraju kako bi zaboravila na glad... Nemožete ni zamisliti kako je to, nemogu ni ja ali vjerujem da nije nimalo ugodno. Dok se mi mučimo s pitanjima tipa "što ću obući večeras" ili "s kim ću na kavu", oni se pitaju hoće li imati sutra za jesti, hoće li se probuditi ili će jednostavno umrijeti od gladi. Čitala sam da u Africi ima onih koji su toliko slabi da ih grabežljivci napadaju a da nemogu niti zamahnut rukom da se obrane.
U svijetu i oko nas ima toliko siromaštva da ti dođe slabo kad pomisliš da ti doma bacaš hranu. Nedavno sam bila na maturalcu u Španjolsku, bili smo u Monte Carlu, došlo mi je zlo kad sam vidjela koliko neki ljudi imaju novaca kad sam vidjela da ženska gura 50eura u automat, a s druge strane neki umiru od gladi... kad smo postali takvi?
Nije sve ni tako mračno, postoje skupine ljudi, postoje organizacije koje pokušavaj pomoći, šalju ljekove, prikupljaju hranu, robu, novac! Pomažu i na načine da organiziraju volonterski rad ali ipak to je samo kap vode u oceanu, trebamo svi mučnut glavom i pokušat pomoći, to su ljudi kao i mi, jel biste vi voljeli biti gladni... ne gladni- neishranjeni!
I nakon svega kako možemo uopće pomislit je svjet savršen, a život pravedan?
Post je objavljen 12.09.2006. u 15:31 sati.