Vrata su se otvorila.
- Dawn...........možeš li mi dati ključeve od tetinog stana? – brzo reče Monica gledajući prema liftu čija se kazaljka sve više približavala njihovom katu.
- Dawn!!!!!!!!! – vikne netko. Tek je tada Monica otkrila da vrata nije otvorila Dawn nego neki dečko. Pretpostavlja je da se radi o Dawninom nećaku. Tada se on okrenuo prema njoj i pružio joj ruku:
- Ja sam William, skraćeno Will.
- Ja sam Monica! Drago mi je što smo se upoznali, ali mi sada zaista hitno treba ključ.
- Sada će teta doć! Dawn!!!!!!!!
- Evo, evo! Stižem! Ne moraš toliko vikati Will! – stigla je do vrata. – Oooo, Monnie, vratili ste se!
- Da, upravo sada. – tada se čulo škripanje lifta koji je stigao na njihov kat i vrata se otvore. Izađu Charles i Artie noseći sintisajzer. – Treba nam ključ od stana. Donijeli smo neke stvari iz Burdona.
- Aha, naravno! Evo tu je ključ, sada ću ti ga donijeti. – nestan ena trenutak. – Evo!
- Hvala! Vidimo se! Drago mi je što sam te upoznala Will! Ciao! – pozdravi Monica i krene prema vratima stana. – I da još nešto.......Hannibal! Gdje je?
- Kod nas je, spava trenutno! –odgovori Dawn. – Ako hoćeš poslat ću ti ga čim se probudi.
- Oke! Hvala!
- Daj Monnie!!!!!!! Otvori vrata! – nestrpljivo reče Charles. – Ovo je teško!
- Treba li vam pomoć? – zapita Will s druge strane hodnika.
- Ako ti nije teško! Molim te! – zahvalno zavapi Charles.
- Zar bih se ponudio da mi je teško? – nasmiješi se William. Monica ga je bolje pogledala. Bio je on privlačan plavooki, crnokosi dečko, dosta visok i dobro građen., ali Monicu nije privlačio kao dečko. Vidjela ga je kao potencijalnog pravog prijatelja. Uostalom već ju je začarao Andrew, bratov novi prijatelj.
- Monnie!!! Otvori vrata.........ovo će mi iskliznut iz ruku. – vikne Charles.
- Aha! Sorry! Evo, evo! – trgne se Monica i napokon otključa vrata. Propustila je 'radnike' i zatim i sama ušla. Sjela je na kauč i promatrala kako prazan pod hodnika počinju prekrivati kutije. Napokon su nakon nekog vremena sve stvari presešene iz kamiona u stan.
- Uf, ovo je bilo naporno! – uzdahne malaksalo Charles i baci se na kauč pokraj Monice.
- Uf, zaista je! – složi se Artie i nasloni se na zid.
- Artie, Will! Jeste li za kakvo osvježenje? – uljudno upita Monica. Will i Arthur u nemoći samo potvrdno kimnu glavom. – Ok! Strpite se trenutak i dobit ćete svoje piće!
I tako je Monica pripremila osvježenje ponudila goste, a zatim su svi sjeli i pričali o raznim stvarima. William se pokazao kao vrlo zanimljiv dečko. Pričao je o raznim dogodovštinama na mnogim putovanjima na koja je išao sa svojim košarkaškim klubom. Nasmijavao je prisutne i činilo se da njemu ne smeta to što svoju publiku zna kraće od sat vremena i to što je bio u centru pozornosti mu nije predstavljalo nikakav problem.
Još neko vrijeme pričali, a onda je Artie pogledao na sat i ustanovio da bi bilo vrijeme da on krene na put. Pozdravio se sa svojim novim prijateljima i otišao. Ostali su Charles, Monica, William i hrpa kutija. Monica je žalosno pogledala prema njima.
- A kad sam bila u Burdonu činilo mi se da ih je malo...... – žalosno je uzdahnula Monica. – Tko će sve ovo raspakirat! Nemam ni namještaj u sobi. Pa gdje ću sve ovo smjestiti.
- Za početak, na pod u sobi! – dobaci joj Charles dižući jednu kutiju.
- Vidim da vam više ne trebam pa onda vas napuštam. – ubaci se u Monicinu i Charlesov razmiricu William.
- Ne tako brzo, dečko! Zar si zaista misllio da ćeš se tako lako izvući. C-c-c! – nasmije se Charles. – pa vidiš koliko je ovo posla, trebaš nam.
- Ajde, ajde! Kad me toliko molite, pomoći ću vam, ali nemojte se umisliti. – reče William glumeći sažaljenje.
Dok je Charles pridobijao Williama na svoju stranu, Monica je nosila jednu svoju kutiju prema svojoj sobi. Na njenom krevetu ju je čekalo iznenađenje. Bili su to neki papiri. Monica je spustila kutiju na pod i prišla krevetu. Bili su to neki prospekti, a uz njih je ležao papir na kojem je bilo nešto napisano,a prema rukopisu je Monica prepoznala da se radi o tetinoj poruci. Čitala je:
Draga Monica!
Htjela sam vas iznenaditi, tebe i tvog brata, pa sam vam nabavila prospekte sa sobama. Moj prijatelj radi u tom salonu namještaja pa vi samo odaberite koju sobu želite, a ja ću to platiti kad se vratim. Ne morate se oko toga brinuti. Kada odaberete sobu koju želite, odite u taj salon i potražite Paula Henriksa. On je arhitetkt. Kod njega su tlocrti vaših soba i on će vam kada odlučite koji vam se namještaj najviše sviđa pomoći pronaći najbolje rješenje za raspored u sobi! Nadam se da ćete uživati u svemu tome dok me nema. Pusa!
Voli vas,
Marcia!
- Charles! – vikne Monica u nevjerici držeći prospekte u rukama. – Dođi vidjeti!!!
- Što je sad?! Imamo jako puno posla Monnie! – pojavio se napokon Charles na vratima.
- Dobit ćemo namještaj u sobama!!! – veselo vikne Monica.
- Molim?! Šta?! Kako?! – zbunjeno odvrati Charles. Monica mu samo pruži tetino pismo i prospekte. Charles je pogledom upijao svaku napisanu riječ. Odjednom je upao i William.
- Šta se ovdje događa?! – upitao je s vrata gledajući u Charlesa koji je šutio i Monicu koja je bila sretna i ogledavala se.
- Ma, dobit ćemo namještaj u sobama! – objasni mu Monica. – Znam da je glupo što se ovako veselim zbog toga, ali od ovog kreveta na rasklapanje me boljela cijela kralježnica. Ubila bi me dva tjedna na tome.
- Mogu li vidjeti prospekte? – obrati se William Charlesu.
- Naravno! – reče Charles pružajući mu ih. William ih je neko vrijeme gledao a zatim pitao:
- Imate li vi uopće ideju kako doći do tamo? – Charles i Monica su se pogledali. Nisu baš o tome razmišljali, ali imao je William pravo, nisu znali. Pročitao je on to na njihovim zbunjenim licima. – Vidim da ne znate! Ja ću vas odvesti. Nitko ne poznaje bolje London od mene. Kod tete sam par dana tako da se ne brinite.
Charles i Monica su odahnuli.
Post je objavljen 12.09.2006. u 15:18 sati.