Izlazim jutros iz jedne gradske mesnice, osjetim nešto me dodiruje po nogama, kad ono mačka. Lijepa šarena, sjajna, uredna, umiljkava se ne bi joj bacio komadić mesa iz vrećice. Pa jedino da ga odgrizem onako sirovog, mislim si ja, pogledam je začuđeno i odlazim, ili da ti dam sve, a ja odem kupiti drugo. Razmišljam kako eto životinje preživljavaju od „žicanja“ i prošenja milodara. Ova je lukava baš pogodila gdje ima najbolje klope. Podsjetila me na jednog mog bivšeg psa, koji je isto tako obilazio mesnice i dovlačio kosti kao od dinosaura. Kod kuće imam problem jer susjedi su se odselili, a mačke prešle na hranu kod nas. Da stvar bude gora svako toliko pojavi se pokoja nova, nekad mala mlada, nekad pokoja odrasla. Sve je to gladno, a mi smo dobra srca, pa nas iskorištavaju. „Bolje da hranimo jedno prase nego te mačketine“ -kaže jedna od rijetkih racionalnih osoba iz moje obitelji. A što ćemo s njima i oni su božji stvorovi, a i love miševe i rastjeruju štakore koji se pojave iz kanala i zapuštenih ruševina (još od rata). Pomislih na to kako se ljudi katkada ponašaju kao te mačke. Naizgled umiljati i dragi, a zapravo gledaju samo kako će se okoristiti, a potom nastaviti svojim putem. I u ljubavi mačke katkada pretjeraju, pa „zaglave“ na prometnicama (najčešće u veljači), a njihova noćna dreka (kao da se mala djeca glasaju) ponekad izludi, pa kao u crtiću, poleti papuča ili već nešto u pravcu dreke. To je kao kad vas smeta buka iz preglasnog diska iz susjedstva. Baš njih briga što bi vi htjeli odspavati u nekom realnom vremenu (recimo od 2 do 7). Bećari i bećaruše iz sela, kao i mačke, viđaju se „kraj taraba“. Dolazi jesen, pa zima, pa svako živo biće gleda kako bi se udomilo u nekom toplom kutku. Kod mene mačke, a niti psi, nemaju što tražiti u kući, i mogu jedino boraviti u dvorišnim zgradama. Ljubav prema domaćim i inim životinjama mora imati granice (higijenske), dapače gade mi se dlake i životinjske izlučevine po kaučima, sjedištima automobila i ostalom. Poneki lukavi pas ili mačka, ako ste neoprezni, pretvore vas časkom u svog malog roba. Kupujete im hranu, održavate, cijepite, i još se ubace u obitelj i htjeli bi biti ravnopravan član, kao recimo vaše dijete. E ne može.
Post je objavljen 12.09.2006. u 14:52 sati.