Eto, konačno da i ja odradim prvi triatlon ove godine. Kako ih više niti nema, osim onog na Mljetu to će biti i jedini. Zašto samo jedan, ne znam ni sam, mislio sam ići još ne neke koji su otkazani, ono po dalmaciji mi je predaleko (preskupo), htio sam i novu biciklu, što je za sada otpalo i to je to.
Dan je bio prekrasan, vedro i vjetrovito, čak i previše. Pokazalo se to točno kad smo stigli na mjesto zbivanja i vidjeli valove. Na prijavama gužva, puno talijana, austrijanaca, slovenaca, na kraju, preko 90 takmičara. Na startu sam ulovio dobru poziciju, čak i predobru, tako da je nakon starta uslijedila uobičajena tučnjava. Nije mi bilo druge, nego propuštati one brže. No, već nakon stotinjak metara, ulovio sam svoj ritam i plivao bez gužve. Na prvoj bovi su me opet dvoje plivač i plivačica, ulovili u klinč, pa sam ih propustio da me ne tuku. Mislim da je plivač bio Goran Modrušan. Zato sam na drugu bovu doplivao savršeno točno i opet ih prestigao. Prema cilju je bilo gadno zbog struje koja me je stalno gurala udesno i skretala s puta. Nekako sam doplivao, i uspentrao se po skliskim stepenicama grčevito se držeći ograde. Izmjena je prošla bez greške, i kad sam krenuo s biciklom vidio sam Šegija kako izlazi iz vode. Dobro je, mislio sam da će možda isplivati i prije mene. Prvi dio staze je grozan, po šetnici, pa kroz štandove sa suvenirima, kroz marinu, vozio sam polako i oprezno, gubeći po malo priključak s nekolicinom koja je krenula prije mene. Na vrhu uspona, i uključenja na glavnu cestu, sustigao me je naš Sanjin, i predložio da vozimo skupa, no vrlo brzo sam otpao, a on se pokušao priključiti jednoj grupi ispred. Malo po malo, biciklisti su me prestizali, što u grupama, što pojedinačno, a ja bi svakoga pokušao držati stotinjak metara, i onda bi otpao, ili zbog brda, ili zbog nečeg drugog, ukratko uvijek ista priča. Prije okreta me je stigao jedan usamljeni biciklist, i s njim bi možda mogao voziti, ali sam se loše okrenuo na cesti i izgubio priključak. Slijedeću grupu, njih tri ili četiri sam ulovio i držao, tako da smo svi zajedno počeli stizati onog što mi je pobjegao na okretu. Kad smo ga stigli, opet sam napravio glupu grešku : pustio sam njega ispred sebe, on je malo oklijevao čekajući da ja prođem, i grupa se odvojila. On je onda skočio i stigao ih, ali ja nisam mogao. Stvarno sam glup, tako mi i treba.
Do kraja sam vozio sam, ko pas, protiv vjetra i pred kraj već jako umoran. Na samom zavoju, prema marini, ulovila me je i velika grupa od 10-12 biciklista, tako da sam uletio u pravu gužvu u zoni izmjene. Trčanje je prošlo uobičajeno, nije mi se dalo gaziti se, jer ionako nisam imao šanse za neki plasman (medalju). Rezultat na razini prošlogodišnjeg, sasvim zadovoljavajuće obzirom na slabo treniranje. Peto mjesto u kategoriji (od 13) i 65 ukupno (od 94). Bilo je ovaj put dosta rekreativaca, jednog sam sreo na bicikli dva kilometra prije cilja, ja prema trčanju, on prema okretištu bicikle. Što je radio skoro sat vremena, preplivao 75o metara i odvozio dva km ???
Tradicionalno dobru klopu, paštu i rižot sa plodovima mora, zalili smo obilatom količinom pive (bilo bi bolje vino) i dodatno začinili uživanjem u nadaleko poznatom Rovinjskom zalasku sunca …
Post je objavljen 09.09.2006. u 22:36 sati.