Kao prvo - moram spomenuti posjet Kamenskom gdje je naš dragi prijatelj Mate K. imao zavjete. Bilo je za fakate lijepo, mi smo događaj obogatili pjevajući (prvo u koru crkve, a onda i na montažnim klupicama skupljenim oko imaginarnog stola sa Šebom i njegovom gitarom). Ne smijem zaboravit ni finu klopu koja nas je dočekala, te popriličan iznos gemišta koji se posebno dojmio Fofića. (ko hoće vidjet slike s dotičnog događaja nek skokne na ikmanov blog, op.a.)
Nadalje, odmah dan poslije, ili da se bolje izrazim - par ćuki nakon povratka iz Kamenskog, u cca 5 ujutro krenusmo mi na Mariju Bistricu - pješke (da,da dobro ste pročitali). Bijaše to ugodna "šetnjica" od nekih 30-ak kilomatera koja je trajala 6 i pol sati. ljudi, šta da vam kažem, s obzirom da je eqipa bila prefenomelna, nisam se tolko obazirala na nedostatak osjeta u lijevoj i utrnuće u desnoj nozi, te na posvemašnje musklfibere koji su mi obuzimali više-manje cijelo tijelo. A fala bogu pa smo imali tolerantnog vodiča aka Ivan Valentić koji se svojski potrudio stat na svakom većem prostoru kraj ceste koje se moglo prošvercat kao stajalište. I zahvaljujući Ivanu - za sve vijeke vijekova ćemo zapamtit da se hoda LIJEVOM stranom ceste, a on će sigurno imat profesionalnu deformaciju jerbo se najmanje 118 puta izderao LIJEVOOOOOO!!!!!!! na nas zbudaljene kmetove koji smo u žaru tračanja klipsali posred ceste i izbjegli sigurnu smrt by kamion/auto/traktor samo zahvaljujući njegovoj prodornoj glaščini.Uz malo pentranja po Lazu stigosmo mi na MB. I sad već poprilično gladni okupirasmo prvu ćevapdžinicu >"Dobro nam došel prijatel" i namlatismo se ko zvijeri svega i svačega - ćevapa (ofkors..), luka (kako ko..), prženih štapića od krumpira oliti poNfrija (nazivi su izvorni..), te palačinki od čoxe (svoju zahvalu iskazujem Tikviću koji me počastio tim ukusnim desertom). I tako fino prežderani okupirasmo prvu lokalnu ljivadu na koju smo naišli (evribadi na livadi) i odvalismo jedan qalitetan krmež od kojih 2 sata - istina da su nas ostale eqipice malo zbunjeno gledale, al šta ćeš...viša sila nas pritjerala na taj očajnički potez. Navečer smo se pridružili procesiji svijetla (brijem da se tak zvalo, nisam ziher..), e ljudi moji, to je nešto prelijepo, stoga ako ikada budete posjetili MB obavezno odite na tu procesiju! s obzirom da je vani bilo poprilično studeno, nakon procesije zavukli smo se u učionicu (konkretno - DK4) i složili neku mini veselicu (proliveni "sok-ić" po tuđoj vreći za krmež i mom ultrabijesnom mobitelu nećemo spominjat..). Sljedeće jutro smo više-manje proveli u "Mladosti" (za neupućene - nadasve prostrani birc).. Oni odmorni su otišli na križni put, a mi -trulež smo ostali trulit u Mladosti do ranih popodnevnih sati (rješavajući križaljke, spravljajući spešl napitak by Kelava: kakao, sol, šećer i papar - čoek je probao - reče da je fino...hm(??), uzajamno si soleći pamet - kad to kažem, mislim doslovno..Kelavi nakon moje bujice soli nije ni trebao gel, a ni neće još kojih par godina, hehe..a nisam ni ja bolje prošla..).Za kraj smo ostavili misu i dernečić u jednom lokalnom restaču sa živom mjuzom...nakon to ga smo se zaputili doma - busom (to je nadasve bitno za napomenut).. i eto, tako je prošao naš pohod na MB, bilo je stvarno fenomenalno i svi zainteresirani nek idu i sljedeće godine, ja znam da hoću.. šaljem VELIKI pozdrav i pusu cijeloj eqipi: KC, Marijani, Nikolini, MarijiP.,Dijani, Branki, Straži, Sonji, Anđeli, Kelavi, Ivanu Valentiću, Tikviću, Biliću, Breskvi, Fofiću, Fofiću jr., Šebu, Šebu jr., Križiću&co, i naravno - sebi. i da...ne smijem zaboravit - šaljem ogromnu pusu svom dragom mužu...falio si nam na MB!!!! Sve vas voli vaša Elli (eto, čak sam i rimu složila...)!
Post je objavljen 12.09.2006. u 11:05 sati.