Daniel je stajao na livadi zamišljeno gledajući prema kući. Nešto mu izmiče, gotovo je mogao opipati taj osjećaj, nešto važno je previdio, ali što? Zovne ga Kristijan.
«Ja idem. Dužan sam ispraviti grešku mog davnog prethodnika. Ionako ne znam što bi ovdje radio. Tamo sam potrebniji, no ako ti misliš drugačije…»
«Kristijane, nešto nam je cijelo vrijeme pred očima, a mi ne vidimo. Zar ti nemaš taj osjećaj?» Svećenik je malo razmišljao, pa slegne ramenima.
«Ne znam. Toliko informacija smo saznali u nekoliko dana da nije čudo ako smo nešto previdjeli. Slijedi instinkt i saznat ćeš. Ja moram poći.»
«Samo idi, prijatelju, nadam se da se uskoro vidimo.»
«Svakako. Nakon bogoslužja bit ću tu. Prije mraka, obećajem.»
«Kako ćeš na kopno?»
«Uvjerio sam jednu dobru dušu da me poveze.»
«Molim te, povedi i Tinu.»
Kristijan pristane.
Zovne djevojku, ali ona se nije odazivala. Nađu je kako očajnički naziva Elin broj. Danielu se srce stegne od tuge. Blago joj izvuče slušalicu iz ruke.
«Kristijan ide na Mulo, molim te, pođi s njim. Ela ima još nekoliko brodića, pa uzmi jedan i idi odavde. Korčula nije daleko.»
Tina se kiselo osmjehne.
«Zar stvarno vjeruješ da će me netko povesti? A ako i dođem do Mula, misliš da će Lorna dopustiti da otputujem dalje? Nema bježanja, Daniele. Uostalom, ne želim otići dok ne saznam gdje mi je sin.»
Daniel uzdahne. Svećenik nemoćno slegne ramenima, mahne im na pozdrav i krene prema uvali.
Njih dvoje ostali su sjediti zaokupljeni brigama. Daniel je nervozno pogledavao prema djevojci. Mora postojati izlaz, mora. Napokon je primi za ruku.
«Slušaj me, djevojko draga» reče ozbiljnim glasom.
«Ne smijemo gubiti vrijeme. Ako se želimo spasiti, moramo nešto poduzeti. Moramo barem pokušati riješiti ove čudne misterije. Tina, dok čekamo Marina, učinimo nešto za one žene koje su izgubile svoju djecu. Može?»
Ona poslušno klimne glavom brišući uplakano lice.
«U pravu si. Ne mogu samo sjediti i plakati. Reci, kako ćemo ih pronaći?
«Za početak, ja ću pričati sve o mom boravku na svjetioniku. Ti slušaj i pokušaj odrediti što sam propustio, ili previdjeli. Ona kimne glavom. Daniel stade pričati o svom dolasku na Mulo.
Istovremeno, na drugoj strani otoka, pristala je barka, a jedna osoba iskoči na obalu. Prođe nasadima marihuane i zatakne nekoliko stručaka za uho. Zaustavi se na uzvisini uživajući u ljepoti oko sebe. Zatim krene prema svjetioniku. Oprezno se približi kući osvrćući se na sve strane. Oprezno se naviri kroz prozor i ugleda dvoje ljudi kako sjede jedno uz drugo i razgovaraju. Zareži. Obiđe kuću tražeći najbolje skrovište. Napokon se odluči za šumarak odakle se pružao pogled na cijeli kraj. Smjesti se u žbunje i izvuće iz naprtnjače poveći sendvič i limenku piva. Bilo je očito da ono dvoje još neko vrijeme neće izlaziti iz kuće.
Tina se trzne. Prekine Daniela u pola rečenice.
«Mislim da je netko vani. Ššš. Čula sam nešto.»
Sjedili su u tišini napeto osluškujući. Daniel se primakne prozoru. Nije vidio nikoga. Što je tiše mogao, dođe do kuhinje. Činilo mu se da vidi sjenu pored šumarka. Zbunjeno se počeše po glavi. U posljednje vrijeme više nije znao što je stvarnost, a što priviđenje. Pozove Tinu, no kada je ona došla, više nije bilo nikoga. Vrate se u sobu.
«Čudno. Zakleo bi se da se netko šulja onuda. Mogao bi malo pronjuškati. Tko zna, možda je Lorna poslala špijune.»
Tina se usprotivi.
«Molim te, nemoj me ostavljati samu. Živci su mi napeti do krajnjih granica.»
Daniel je zagrli.
«Ne brini, neću te ostaviti. Vjerojatno samo umišljam. Vratimo se poslu.»
Daniel je opisivao boravak na otoku pokušavajući uhvatiti nit koja im je izmakla. Odjednom zazvoni telefon. Toliko su bili udubljeni u razgovor, da se oboje prestrašeno trgnu. Tina pograbi slušalicu.
«Tina! Drago mi je što si se ti javila. Uskoro stižemo na Mulo, nadam se da se nisi previše brinula.»
Tina odahne. Veselo pozdravi ženu s druge strane.
«Tako sam sretna što se vraćate! Ni sama nisam znala koliko će mi Marin nedostajati. Slušaj, netko je uništio Danielov gliser, tako da smo zatočeni ovdje na svjetioniku. Bi li, molim te, htjela doći ovamo?»
Ela nehajno reče da nema problema, te da se veseli skorom susretu. Prije nego je Tina stigla zamoliti Marina na telefon, veza se prekine. Oči joj zablistaju.
«Vraćaju se, Daniele, uskoro će biti ovdje. Baš sam glupa što sam sumnjala u tvoju tetu. Moram ti se ispričati, a i njoj dugujem ispriku.»
Daniel osjeti ogromno olakšanje. Zagrli djevojku sretan što je barem jedna priča dobro završila.
«Ne moraš se nikome ispričavati. Čak sam i ja dvojio u tetinu iskrenost. Srećom, ispalo je sve kako treba. Čuj, pošto se Marin vraća, mogli bi zajedno otploviti na Obalu. Bepo vas čeka. Nemaš pojma koliko će mi biti lakše kada znam da si na sigurnom.»
Tina rastreseno kimne. U mislima je već grlila dječaka.
«Dobro, ali razmisli da i ti pođeš s nama.»
Daniel je znao da će ostati, no ne reče ništa. Samo se osmjehne.
«Kada stižu?»
«Ne znam. Ela je rekla da nisu daleko. Rekla je da će se usidriti ovdje.»
Daniel joj pruži ruku.
«Hajde, idemo ih dočekati. Znam da si nestrpljiva.»
Popeli su se na svjetionik. Tina poskoči od veselja kada ugleda brodić kako plovi prema njima. Baci pogled kroz teleskop.
«Vidiš li naziv broda?» upita Daniel.
«Ne, ali sigurno su oni. Nema tko drugi biti» veselo reče, a zatim ustupi mjesto Danielu. On se zagleda niz pučinu. Opazi Elin turistički brod, ali i gliser koji je jurio od Mula. Daniel s lakoćom raspozna osobu na gliseru.
«Čini se da Eli stiže društvo» reče Tini.
«Gospođa Lorna ide ususret mojoj teti.»
Tina se zagleda kroz teleskop. U srcu osjeti zebnju.
«Oh, samo da stignu na vrijeme.»
Na palubi je stajala Ela. Mirno je promatrala kako se gliser približava.
«Požuri, požuri, ne želim svojoj prijateljici pokvariti zadovoljstvo! Ima li šanse da stignemo prije njih?»
Muškarac se široko osmjehne.
«Brži sam od munje. Vidjet ćeš, malo ćemo ih namamiti na pučinu, a onda se provučemo i pravac svjetionik!» Ela protrlja ruke.
«Bravo. Znala sam da se mogu pouzdati u tebe.»
Tina i Daniel gledali su kako brod manevrira po pučini. Daniel shvati namjere Elinog kapetana.
«Vidjet ćeš, uspjet će. Ovo je dobra, stara fora. Udaljit će Lornu od nas, a zatim doploviti prije nje.»
Tina je glasno uzdisala. Prostim je okom mogla promatrati utrku na moru. Srce joj je luđački tuklo. Glasno je navijala za Elu.
«Dođi, idemo pred njih» predloži Daniel. Tina ga primi za ruku. Spuštali su se u uvalu dok se na moru odvijala drama. Gliser je jurio prema brodu. Kada se činilo da će ih sustići, Elin kapetan promijeni pravac u smjeru Vučje glave. Za nekoliko minuta pristanu uz uvalu. Tina je poskakivala od uzbuđenja. Zgodan, tamnoput muškarac izvuče ljestve. Ela siđe polako noseći u rukama flašu šampanjca. Mladić iza nje držao je čaše. Ela ih veselo pozdravi.
«Hoćemo li nazdraviti?»
«Samo ne znam čemu. Čini se da se sve oko nas raspada, nemamo baš razloga za slavlje» gunđao je Daniel.
«Gdje mi je sin? Marine?!»
Ela je mirno pila iz svoje čaše. U to pristane i gliser. Lorna iskoči na obalu. Tina i Daniel rašire oči od iznenađenja.
«Bili ste na pomlađivanju?» uljudno upita Daniel. Jedva ju je prepoznao. Njena figura se nekim čudom uobličila u mladenačku: bore su nestale s lica, koža zategnula, grudi podigle, a sve je to Lorna istakla uskom haljinom sa dubokim rasporom.
«Vidim da se vraćaš u formu. Prava je šteta što te braco neće imati ovakvu.»
Zajedljivo će Ela.
«Gdje je mali? Vrati mog unuka» razjareno će Lorna.
Ela mahne rukom.
«Evo ti brod pa traži. Ja ću se malo odmoriti.»
Lorna joj prepriječi put.
«Ne ideš ti nikamo dok mi ne vratiš unuka.»
«O, ti prijetiš!? Što kažeš na pogodbu: ja tebi vratim unuka, ti meni sina. Žive, naravno.»
Tina osjeti kako gubi tlo pod nogama.
«Ela, ne bi valjda žrtvovali moje dijete zbog zla koje ti je ova žena učinila? Marin je nevin, on nije nikome ništa loše učinio! Ela, molim te, vrati moje dijete i dopusti da odemo odavde dok nije prekasno.»
Ela je sažaljivo pomiluje po kosi.
«Kasno je, draga. Na žalost, ne bi te pustili živu, pogotovo ne ova žena. Opsjednuta je idejom o ujedinjavanju obitelji. Smiješno. Lorna, oni nikada nisu bili obitelj. Nego, mislim da bi otočani trebali saznati svoju pravu sudbinu, a ne puke obmane. Svi ste vi prokleti i ti to znaš draga. Zar stvarno misliš da tvoj mali braco želi provesti vječnost s tobom? Nije li dosta što si mu učinila dok je bio živ?»
Lorna htjede nasrnuti na Elu, no predomisli se. Očima punim mržnje gledala je u staru prijateljicu.
«Ne znaš ti ništa! Brat i ja bili smo sretni! Sretni! Je si li pronašao što?» upita muškarca koji izađe iz Elinog brodića.
«Ništa. Mali sigurno nije na brodu» odgovori on. Lorna problijedi.
«Gdje je? Govori, kučko, gdje si ga sakrila?! Nemamo puno vremena. Vrati mi malog ili ću ja srediti tvog malog.»
«Daniel se zna brinuti za sebe.»
«Nisam mislila na njega, on je svoju sudbinu zacrtao. Sredit ću onog invalidića u Americi.» procijedi kroz zube.
«Možda bi mu time napravila uslugu» tužno će Ela.
«Za što će ti dijete? Ne misliš valjda i njega poslati u vječnost?» Zlobno upita prijateljicu.
«Glupačo, znaš i sama da ga njegov otac treba. Oni će postati opet jedna sretna obitelj. Tina, reci joj da ti vrati sina.»
Djevojka je uplašeno gledala u jednu, pa u drugu ženu.
«Dosta je igrica. Teta, reci gdje je dječak, pa da završimo s tim. Ako nam ustupiš brod, svi još imamo vremena otići daleko od ovog ludila.» Umiješa se Daniel.
«Dragi moj nećače, vjeruj jednom svojoj teti. Mali je tamo gdje je najsigurniji, a ti i Tina imate posla ovdje. Nemoj nas iznevjeriti. Žao mi je, ali svi imamo svoje zadatke, a kada se ovo ludilo završi, počastit ćemo se dobrom večerom. Naravno, bez nje.»
Tina brizne u plač. Lorna pograbi Elu i gurne je u more.
«Reci gdje si ga ostavila, možda ti poštedim život!»
U istom trenu Elin kapetan priskoči gazdarici u pomoć. To primijeti Lornin pratilac i nastade tučnjava. Daniel izvuče dvije žene na suho.
«Brzo mi reci gdje je» šapne teti.
«Daniele, na sigurnom je. Ako ti kažem, oni će to izvući iz tvog uma. Sutra će dječak biti s nama, ako preživimo ovu noć. Ako ne preživimo, u najboljim je mogućim rukama.»
Daniel uzdahne. Vjerovao je teti.
Tina je stajala kao okamenjena. Više nije razmišljala koja žena govori istinu, a koja ne. Marin je ispunio svaku njenu misao. Daniel je pokuša pomaknuti s mjesta.
«Dođi, ovdje nemamo što tražiti. Teta je sakrila Marina na sigurno.»
Ona ga nije čula. Tupo je zurila u Lornu koja je pokušavala otresti pijesak sa svoje skupocjene haljine psujući na sav glas. Nije osjetila kada ju je Daniel obujmio oko struka i poveo usjekom. Tina je mislila da sanja. Nije bila svjesna svojih koraka. Lorna potrči za njima.
«Nećete mi pobjeći! Želim znati gdje je taj prokleti balavac!»
Djevojku prođe jeza od silne mržnje u njezinom glasu. Daniel je odjednom odgurne u stranu. U sljedećem trenutku opazi Lornu kako nasrće na muškarca. U ruci joj bljesne oštrica noža. Daniel je vješto primi za zapešće. Ona ga snažno pogodi u međunožje. Daniel osjeti neizdrživu bol. Svali se na pod glasno jaučući. Lona bi ga ubola, da je Ela nije svom snagom udarila po ruci. Žena izgubi ravnotežu. Nožem se okrzne po bedru. Poteče krv, no ona kao da nije primijetila. Razjareno nasrne na Elu. Tina ih je promatrala kao što bi gledala film koji se vrti na platnu. Pokušavala je srediti misli, no strah za sina potpuno ju je blokirao. Dvije su se žene borile oko noža. U jednom trenutku nepažnje, Ela je bila pobijeđena, a Lorna poleti na Daniela. Tina se instinktivno baci na ženu. Nož poleti zrakom i zabije se u ledinu.
Djevojka se digne popravljajući razbarušene pramenove.
«A sada se gubite odavde.»
Lorna se široko osmjehne.
«A tko će ti vratiti sina? Draga, na krivoj si strani. Ako ne natjeramo glupaču da nam kaže gdje je, možda ga više nikada nećemo vidjeti. Tina, draga, mi smo obitelj. Udružimo se i pomozimo jedna drugoj.»
Tina skrene pogled na Daniela koji je pomagao Eli. Nije vjerovala Lorni ni riječ, ali silno je željela vidjeti svoje dijete.
«Neću dopustiti da se vas dvije osvećujete preko mog djeteta.» Napokon reče.
«Ela, vrati mi sina, a ti Lorna, idi dođavola, što se mene tiče.»
Daniel je zaštitnički obgrli oko ramena.
«Čula si Tinu. Gubi se s otoka. I ne zaboravi da sam odležao za jedno ubojstvo. Ovo ću učiniti iz zadovoljstva.»
Prijeteći izraz njegova lica i hladan ton uvjere Lornu da se muškarac ne šali. Stade uzmicati prema moru.
«Još večeras ću proliti tvoju krv, ti mizerni, ušljivi gade. Nemoj misliti da ste se izvukli! Prokleti bili! Nećete živi otići odavde!»
Promatrali su kako Lorna sjeda u gliser i nestaje prema Mulu. Nisu imali razlog za slavlje. Zebnja im ispuni srca dok su polako hodali prema kući.
nastavlja se...
Post je objavljen 12.09.2006. u 07:52 sati.