Posljednja inozemna utakmica koju sam pogledao uživo bila je Tottenham - Everton, 26.8.2006 u Londonu.
Manje sretni fanovi koji nisu imali prilike putovati i gledati omiljeni klub, repku ili jednostavno divnu prezentaciju
najljepše igre na svijetu;sigurno su se zapitali kako to izgleda vani. Ova utakmica mi je najsvježija (izuzimam Dinamo-Kamen Ingrad, vjerujem da bas i ne bi čitali o tome) pa ću vam probati dočarati ozračje. Dan prije tekme sam došao na White Hart Lane u potrazi za kartom. Natpis SOLD OUT na ticket officeu nije mi baš ulio samopouzdanje. Iznimno ljubazan službenik mi je rekao da je ostalo još par karata i da je najjeftinija 48 funti (cca 500kn). Ah,što da se radi...vadim lovu iz pretinca za slucaj nužde i kupujem vrijedni papirić. Kvalitete karte se ne bi posramile ni brošure uglednih izložbi, a jos vam piše i ime. Divota, a tek je 24 sata do tekme. Sljedeći dan. Krećem na put do stadiona. Underground (podzemna željeznica) je pun navijača Tottenhama. Cijele obitelji u dresovima. Predivno. Ja bez ikakvih obilježja, sa blagom naklonošću prema Spursima u srcu. Pored mene sjeda mrcina sa prstenom Evertona na ruci. Majica Lacoste, ušminkan do jaja. To je fan,hooligan.nazovimo ga kako hoćemo. Ne radi sranja i ne gleda nikoga ispod oka. Ide na tekmu, ne dira nikoga i nitko ne dira njega.Osjećam se sjajno.Stajemo na stanici Seven Sisters i krećem pješke ka stadionu. Rijeka ljudi ide mojim putem. Nitko ne cuga na ulici.Čak postoje znakovi koji brane dotičnu aktivnost. Bircevi i kladionice uz put su krcati. Na moje iznenađenje grupa Evertonovih navijača ide ulicom i pjeva na sav glas.Tottenhamovci uzvraćaju.Sve je u najboljem redu. Policajaca vrlo malo. Tu i tamo koji na konju i par bobbija.Dolazim do svog ulaza i gospodin u odijelu me uvodi u lift te vodi na moje mjesto na stadionu.48 funti se isplatilo; sjedim u loži.Kožne stolice,šank,WC.Pogled nevjerojatan.Inače,najjeftinija karta za tu tekmu je bila 32 funte.Stadion je priča za sebe.Klasični engleski old school stadion.Mali, zatvoren, hram nogometa.Par minuta do početka sve je poluprazno.Početak tekme, sve je puno.Svi na svojim mjestima i nema nikakvih problema sa gužvom.Na cijelom stadionu je zabranjeno pušenje i svi se toga pridržavaju.Lik na Jugu (malo ispod mene) proljeva cugu i odmah dolazi službenica koja to čisti.Sjajno. Tekma.90 minuta.Niti 10 faulova!!!2 gola (0:2).Nogomet je kralj sportova.Nevjerojatna predstava.Robbie Keane, Berbatov, Davids....Neville, dečki vrijede svake funte. Nakon tekme izlazimo i miješamo se sa navijačima Evertona.Nema držanja u kavezu.Svi skupa idemo kućama.Oni pjevaju, Tottenhamovci tuguju. Nikakvih tenzija i nereda.
Ma nisam opisao pola toga.
Ukratko,jedna od boljih investicija u životu.Pobjeda nogometa i navijača.Osjećao sam se sjajno tijekom cijele utakmice i smješio se satima kasnije.Nemamo njihov standard,nogomet,lovu,ništa...al dajmo,budimo barem ljudi.Idimo na tekme.Ne sjedite doma, vodite klince i žene.Ne radimo nerede i sranja.Give football a chance.
Pozdrav
CUCB.
Post je objavljen 12.09.2006. u 07:19 sati.