Marketing
I OPET SE GUBIM U SVIJETU MAŠTE...
Prošao je još jedan dan... Još jednom... Gubim se... Kada sve postane prenaporno i preteško... Kada shvatim koliko je zapravo bezbojno sve oko mene... Kada me umor svlada... Spas nalazim u nekim dalekim, šarenim svjetovima... Gubim se... U svijetu mašte.
Lebdim na tren, zaboravljam sve brige... Ostavljam iza sebe sve ono što me ovih dana mučilo... Sve ono što me progonilo...
Zatvaram oči i nestajem.
I osjećam se sigurno. Zaštićeno... Ovdje nitko ne može do mene... Ovdje me nitko ne može povrijediti... Ni nauditi mi... Negdje daleko od svega... I daleko od svih.
U magli nestaju neki tmurni, sivi putevi i hladne sobe... Nestaju mrzovoljna lica i ružne riječi... Sve to blijedi... Polako se briše... Zaboravljam...
Ne postoji više ništa što bi me vezalo uz ovo tužno mjesto... Uz ovu moju malu tamnicu ispunjenu neispunjivim željama... Ne postoje više obaveze... Ne postoji odgovornost... Nema više sutra. Jedino stvarno je ovaj tren. Sad. I neko zamišljeno "ovdje", neko sretnije mjesto... I neka sretnija ja.
Nema više tuga... Ne noćas... Bilo ih je previše. I ostavljam žaljenje po strani... Čemu trošiti ovo dragocjeno vrijeme na takve stvari???
Noćas sam našla mir... Nakon jednog dugog dana... Smirila sam oluje koje su bjesnjele u meni. Sve se stišalo i sad... Čujem samo tihu glazbu i otkucaje vlastitog srca...
Noćas sam našla mir, a jednom ću naći i sreću... Jednom... Jednog dana neću više trebati bježati od onog ogromnog svijeta vani... Jednom ću mu otvoriti svoju dušu... I osjećat ću se kao stanovnica ovog malog, plavog planeta, a ne kao strankinja, lutalica koja nikud ne pripada.
I ispunit ću svoje male željice... Ne tražim puno... Tražim tek... Mrvicu sreće. Malo onog pravog sna...
Možda nešto malo i ljubavi... I da me tmurni oblaci konačno prestanu pratiti... To priželjkujem... A ostalo će doći samo od sebe.
Ali... Vrijeme je da se spustim na zemlju. Postoji novo sutra s novim brigama i odgovornostima... Postoji neki tužan svijet... Koji nije uvijek onako lijep kako bih htjela vjerovati... Postoje ljudi koji nemaju nimalo dobrote u svom srcu... I sive staze koje moram prijeći...
Postoji novo sutra... No to novo sutra nova je prilika da budem sretna... Da uživam u malim stvarima i u njima nađem tu mrvicu sreće... Još malo i idem na počinak... Možda uhvatim nešto onog pravog sna... I možda baš sutra uhvatim nešto ljubavi, ljepote i dobrote u svijetu... Možda sutra sunce zamjeni moje tmurne oblake...
Tko zna... Mada sam svjesna da sam se posve izgubila... u svijetu mašte.
Post je objavljen 11.09.2006. u 23:48 sati.