Marketing
Gotovo je…
Završilo je natjecanje za Kup Hrvatske
. Iako su se ukupni pobjednici znali još od natjecanja u Trebarjevu, mnogi su imali razlog za borbu, ako ne za prvo ali sigurno za drugo mjesto. Tako smo mi, pune nade i želje da napravimo što bolju vježbu htjele otići u Đakovo da spasimo što se spasiti da. Ali po treći put u sezoni, nismo imale sreće. Zašto? Zato jer nam je naša Marina u subotu oko 3 sata u noći završila u bolnici. 
Razlog-bolovi u trbuhu! Posljedica-upala slijepog crijeva! Epilog-operacija istog u subotu popodne! Bez vodnog 1 malo je teško, svi se slažemo, a naći zamjenu u jedan dan je još teže. Bilo je jasno da će se naš put ili odgoditi ili da ćemo se nekako skrpati i otići u tu Slavoniju koja nas, budimo iskreni, nikad nije mazila. No, zahvaljujući drugoj Marini, vodnoj 1 iz Buševca, nekako smo se uspjele skulirati i u subotu odraditi par vježbi da vidimo jel šepamo ili hodamo. Nina i ja, vodni 2 i cijevni 1, zaključile smo da hodamo, pa smo na kraju svega donijeli odluku-u Đakovo se IDE!!!
Iako smo tako skrpane, doma napravile i 43s, na natjecanju je bilo malo drugačije. No krenimo od jutra i našeg polaska…
Dakle, pred domom se trebalo okupiti društvo iz Buševca i Čiča, i to točno u 15 do 5. ali, nije…zapravo društvo iz Buševca se okupilo, ali gdje su onda cure iz Čiča???hm, hm!!počevši od mene, pa preko Martine, Plod, Mateje, Dragice, sve smo kasnile i to ono-generalno!!jedina koja nije kasnila, i koja se čudom čudila di smo sve mi kad je u dogovoreno vrijeme stajala pred domom, bila je Nina-(btw Nina UVIJEK kasni), a uskoro joj se u tom čudu pridružila i Marijana. Mene su probudile u 5 do 5 i ja sam nakon par sekundi shvatila da se ne šale nego da moram krenut! Stvarno nam se ovo nikad nije dogodilo, ali nije nas ni obeshrabrilo. Krenuli smo oko 5 i 15 i oko pola 8 stali na kavu koja nam je svima tako trebala! 
Sunce koje nas je pratilo do Đakova nije prestajalo sjati cijeli dan i tako prekrasnim vremenom svi su bili oduševljeni! 
I tako mi došle u Đakovo koje je mene osobno iznenadilo, pozitivno naravno. Žao mi je kaj nismo imale priliku malo ga razgledati, i uvjeriti se u njegovu ljepotu onako kako treba. Ali budemo dogodine. Kako je natjecanje od početka kasnilo, tako smo se mi na stazi umjesto u pola 1 našle u 3. već smo bile lude i pukle skroz. Gladne
, žedne, ni sama ne znam šta sve ne, tražile smo da nam donesu nešto za jelo-zadovoljile bi se i sa jednim jedinim kruhom. Posebno se želim zahvaliti Branimiru, tehničaru koji je trpio naše ispade i pokušao nam pomoći. HVALA!!!!! 
Naravno, kruh nismo dobile, ali jesmo sok. He he!! I napokon na stazi-Marina i ja spajale i spajale i na kraju je vježba bila 51. nije kako smo očekivale, ali što je tu je. Nada je bila u štafeti-toliko puta ove godine smo pretrčale tu fucking izmjenu između onog drveća u našem parku da smo same sebi već bile dosadne, ali se ipak isplatilo i sa OGROMNIM zadovoljstvom moram reći da smo na Kupu sa 60,88s imale drugu najbolju štafetu. 
Još malo vježbanja i one danas nedostižne cure iz Breškog su naše. He he! Došlo je i proglašenje, toliko nam očekivano-do samog kraja nismo znale koje smo, tako da nas je 3. mjesto, opet iznenadilo!!!ne moram ni govoriti koliko smo bile sretne, pogotovo kad smo primile medalje. Nakon proglašenja, pozdravile smo se sa svima, čestitale pobjednicima i krenule put Čiča.
Ovim postom se zahvaljujem svima koji su nas doveli do Đakova, našem Klasi, zatim Marini i Ani koje su uskočile kad je bilo najpotrebnije, dečkima iz Buševca s kojima smo otišle tamo, dečkima iz Deanovca, Belajskih Poljica, Lekenika, Zaprešića…
I, još jednom, zahvala Branimiru.
Kao šećer na kraju, VELIKA, VELIKA zahvala svima koji VJEROVALI u nas i koji su nas PODRŽAVALI do samog kraja!!!!!!!!!!!!!! 
Sada, nakon svega što nam ovaj Kup donio mogu reći ovo-mogle smo i bolje, ali nismo. Nakon Kupa su kružile svakakve priče da je sve bilo namješteno, da je bilo ovoga i onoga ali nažalost, ono što se gleda je kraj i to moramo prihvatiti, sviđalo se to nama ili ne. Ne želim komentirati i uvlačiti blog i post u te priče pa će ova tema tu biti zaključena. Ono što želim komentirati je da nas drugo mjesto u državi nije zadovoljilo iako na neko drugo nismo mogle, a ni htjele računati i zato ćemo se sljedeće godine potruditi da budemo tamo gdje su nas mnogi željeli vidjeti ove godine, a to je na prvom mjestu!!!!
Moram još spomenuti i pobjednike-Breški Jalševec u ženskoj i Lekenik u muškoj konkurenciji i čestitati im na pobjedi u Kupu. Zapravo svima koji su bili i sudjelovali u Kupu moje iskrene čestitke!!!
I da ne mislite da sam zaboravila našu Marinu-šaljem joj veliku pusu i želim brz oporavak!!!!!!!!!!
p.s. medalja te čeka…
pozdrav od Ive
UPDATE *nakon 100 dugih i gladnih godina, isprike tek sam danas dobila saznanje da to moram ja napraviti pošto Petra nije u mogućnosti* by Nana
spremne za ulazak na stazu
vozač Miro pita zašto nismo spremne *makar nas još nisu zvali na stazu*
pogled sa tribina
društvo Deanovca odmara na tribinama
nadređeni protestiraju zbog photoshootinga 
zajednička slika
ČLANCI iz novina o našoj 80. godišnjici
Članak iz GT-a
Članak iz Reportera
Pozz od vrijedne vam Marijane
Post je objavljen 11.09.2006. u 22:34 sati.