Prvo bih se htjela zahvaliti dečkima na komentarima prethodnog posta... začuđuje kako su puno dublje i promišljenije pristupili priči o ljubavi, tko bi rekao...
A danas, nakon burnog prekida blogerskih veza, jedna isto tako ozbiljna tema. Inspirirao me citat na sjevernoj strani tvrđave u Terezinu ispisan u isčekivanju smrtne kazne:
"Volio bih da sam živio i druge živote. Volio bih da sam bio mornar na malom brodu za Braziliju. Volio bih da sam bio mudrac u planinama Himalaja, vlasnik bara u luci gdje bi me ujutro budile sirene brodova i sunce nad vodom. Volio bih da mi se sad rađa dijete."
Gdje biste vi voljeli biti, da niste gdje ste sada, da niste ono što jeste?
Moje prijateljice kažu da sam ja vrlo blizu svom nekadašnjem idealu življenja, naime tvrde da sam u vrijeme studija govorila da bih željela živjeti na moru, s osobom koja me neće gušiti, i baviti se znanošću. Ne sjećam se baš te svoje izjave, ali znam da sam maštala o tome da proučavam ponašanje dupina negdje u Vancouver-u, a danas bih željela živjeti u malom mjestu pokraj Labina u Istri i pisati.
A da, spomenuti citat je napisao Gavrilo Princip...
Post je objavljen 11.09.2006. u 18:59 sati.