Pregled posta

Jedinstvo četvorstva jeste četvorovanje. Ali to se četvorovanje ni u kom slučaju ne dešava tako da obuhvata ono četvoro i tek naknadno – kao obuhvatajući element – biva njima pridodato. Isto tako, četvorovanje se ne iscrpljuje ni u činjenici da se zemlja i nebo, božanstva i smrtnici – kad već postoje – nalaze odvojeno jedno karaj drugog.
Četvorovanje postoji kao prisvajajuća ogledalska igra onih što su jednostavno povereni jedno drugom. Ono postoji kao svetovanje sveta. Ogledalska igra sveta je kolo prisvajanja. Stoga kolo ne obuhvata ono četvoro poput obruča. Kolo je prsten koji povezuje, pošto igra kao ogledanje. (Istaknuo Milje) Prisvajajući, kolo zemlju i nebo, božanstva i smrtnike obasjava sjajem njihove jednostavnosti. Sijajući, prsten združuje ovo četvoro, svuda otvoren zagoneci nijhove suštine. Sabrana suština povezujuće ogledalske igre sveta jeste uprstenjenost (Gering). U ovoj uprstenjenosti ogledajuće igrajućeg prstena, zemlja i nebo, božanstva i smrtnici ugnežđuju se u svoju zajedničku prisutnost u kojoj svako ipak zadržava svoju sopstvenu suštinu. Tako ugnežđeni, oni – gipko svetujući – spajaju svet.
Ugnedžljiv, savitljiv, gibak, prilagodljiv, lak – na našem staronemačkom kaže ring i gering. Ogledalska igra svetujećeg sveta, kao uprstenjenost prstena, otima nebo i zemlju, božanstva i smrtnike, i prenosi ih u njihovu sopstvenu prilagodljivost, kružnu savitljivost njihove suštine. Iz uprstenjavajuće ogledalske igre događa se stvaranje stvari. (Istaknuo Milje)

Shvatimo li kako razumijevanje kruga nije samo razumijevanje kruga već i razumijevanje nas samih, svih naših odnosa - onih prema sebi, prema drugima, prema Bogu, razumjet ćemo otkud konsenzus da je krug jedan od temeljnih i najbogatijih simbola (Chevalier – Gheerbrant, 1983, 320). Simboli istoga ranga: središte, križ, četverokut opet su, i to neposredno, uz njega vezani. U nemoći da dosegnemo krug kao najvišu ideju kroz koju je razumljiv on sam i sve kroz njega, da dosegnemo izraz kruga, a time i izraz svega kroz krug, zadovoljavamo se sa simbolom kruga. Zadovoljavamo? Nikad se ne ćemo moći zadovoljiti u interpretiranju i razumijevanu tog simbola. On je bio u uvijek će biti od svih bogatiji. Kroz čitavu povijest iznenađuje nas i dalje će nas iznenađivati u beskonačnom mnoštvu i bogatstvu svojih manifestacija.

Ono što nam je u geometrijskom realitetu od kruga dostupno samo je njegova slika. U ovom smislu treba shvatiti Platonovu tezu da se matematičari ne bave idejom kruga već samo slikom te ideje. Krug kao krug jest ideja onog Dobrog sama. Njena slika je dana u geometrijskom krugu. No, put do kruga kao kruga, kruga kao ideje onog Dobrog same ide preko slike kruga kako je promišlja geometrija. Zato je za promišljanje kruga kao kruga nezaobilazno ono što o krugu promišlja geometrija.
U odnosu na poimanje kruga koji ima dubinu iz koje je moguće promisliti širinu, dužinu i puninu geometrijski krug je puka površnost kruga. Iz te površnosti ne može se, kako se to u geometriji vidi, doći ni do dužine u kojoj bi se događanje kruga manifestiralo. Ne može se to dogoditi zato što se događanje kruga ne može svesti samo na pojavljivanje duljine kružnog luka u dužini. Silna energija utrošena na rješavanje problema kruga rasipala se na rješavanje problema njegove površine i duljine. Otkriveno lice kruga pokazuje da je i sam taj problem površan i jednodimenzionalan, odnosno krivo postavljen. Pravilno postavljanje problema kruga nije samo pravilno postavljanje tamo nekog problema u beskonačnom mnoštvu drugih problema, već je to pravilno postavljanje svih problema. To je postavljanje horizonta u kojem su svi problemi rješivi. Taj horizont je upravo ono što Platon promišlja kao horizont ideje onog Dobrog.
Vezano uz geometrijsku sliku kruga i uz naslućivanje onog na što se ta slika odnosi kroz povijest se razvila bogata simbolika kruga. Ta simbolika je trebala nadoknaditi posljedice rigidnog i površnog razumijevanja kruga. Ali nikakva simbolika ne može nadoknaditi izvornu misao kruga – izraz kruga. Sve što je u simbolizmu rečeno samo je nemoćan krik onoga što je iz autentičnog razumijevanja kruga trebalo biti izvedeno. Autentična misao kruga ukida krug kao simbol, bilo geometrijski bilo poetski, i dopire do kruga kao kruga.