Putuje čovjek vlakom prema nema veze gdje i sa sobom nosi hranom natrpani ruksak.
Stoji čovjek žedan u hodniku ljudima nabildanog vagona i traži gdje će smjestiti ruksak tako da može do restorana da se napije vode. Nađe čovjek mjesto u kupeu za svoju škrinju u kojoj se temperatura lagano podiže.
Ode do restorana kupi pola litre vode za devet kuna i baci nekoliko misli o mjestu gdje to sve vodi.
U bezobrazluk.
Vrati se čovjek do kupea gdje mu stoji njegova mala zamrznuta mesnica.
I staklenka usoljenih inčuna.
Vrati se u kupe, a svi ga gledaju ispod oka, ubit će ga.
Zbog inčuna. Razbit će mu glavu zbog inčuna.
Razlila se tekučina iz inčunske staklenke i smrdi gore nego u najvećoj ribarnici.
Čovjek je prošli tjedan kupio dvije majice. Na deklaraciji o inčunima, ulju i soli nema spomena.
Suzdržao se čovjek, gledajte koliko rečenica, da ne opsuje.
E sad će: u tri pičke materine i usoljeni inčuni!
Post je objavljen 11.09.2006. u 19:19 sati.