...Ipak je bilo najgore kad je citav svijet dospio u karantin.Naravno,nitko u pocetku nije mislio citav svijet trpati u karantin:cim se guba pojavila,na gubavca su objesili zvono i otjerali ga u odredjeni dio grada gdje je svaki normalan gradjanin mogao otici kad god je htio i ciniti dobra djela do mile volje.Dok je gubavaca bilo malo,ljudi su se cak radovali njezinoj pojavi jer su na gubavcima mogli ciniti dobra djela sve do raja.Ako bi neki gubavac uspio pobjeci u polje i sume prije nego bi na njega stigli objesiti zvono i satjerati ga u gubavi dio grada,na njega bi se bacali zestokim prokletstvom zbog nedostatka zahvalnosti i ljubavi prema bliznjemu(zar su se normalni lose brinuli o gubavim i sta im je nedostajalo sve ovo vrijeme?i,osim toga,sta ga je kostalo da pomogne svojoj braci po Bogu da cine dobra djela?)i nastavljali voditi njeznu brigu o onima koje su vec imali.Ali kad je u citavom svijetu nestalo zvona,svi su se zabrinuli,a kad su sva polja i sume zatrpali gubavcima i u gradovima gotovo sasvim nestalo onih koji mogu ciniti dobra djela,postalo je jasno,da ce malo njih zaraditi raj na gubavcima.Gradovi su ipak zbog necega ostali jasno izdijeljeni na one sa manje i one sa vise dobrih djela,kao da se nisu micali iz grada(naravno,najvise dobrih djela imali su oni koji su ostali bez zvona na sebi).U gradove se nije moglo uci niti se iz njih normalnim putevima izlazilo,a ljudi iz polja i suma strogo su pazili da se medjusobno ne izmijesaju.Nikome nije padalo na um da su svi cvrsto i visestruko povezani u jedno prvom zrtvom,ljubavlju i,narocito,gubom,bas kao svijetlom-najvisim darom bozijim...
Post je objavljen 11.09.2006. u 13:24 sati.