Dragi muškarci, kada sljedeći put budete tvrdili da lovite žene, znajte da to činite samo zato jer vas je ona odabrala i svečano objavila: 'Neka igre započnu!'
Muškarac je lovac, a žena plijen - vrijedi li i danas ta stara formula?
Nipošto, muškarac nije nikakav lovac. On to samo misli, budući da su žene te koje odabiru. A da stvar bude gora, muškarci uopće ne primjećuju tu njihovu perfidnu igricu.
Ali čemu ta igra skrivača?
Iz vrlo jednostavnog razloga: zato što muškarci ne žele žene 'osvajačice', barem ne za dugotrajnu vezu. Ne bi li, dakle, bili sigurni da su djeca zbilja njihova, muškarci zahtijevaju stopostotnu vjernost, a to ne mogu očekivati od žene koja sama odabire i osvaja seksualne partnere. Je li vam sada donekle jasno zašto su muškarci počeli kontrolirati žene?
A žene su si to dopustile?
Žene su se tijekom evolucije transformirale u talentirane lažljivice ne bi li provele u djelo svoje reproduktivne interese i izbjegle mušku kontrolu. To, naravno, vodi do sljedećeg problema: što su žene pametnije, to muškarci postaju agresivniji i dominantniji, sve ne bi li pokazali svoju pravu moć. Sjetimo se samo što se događa u izuzetno strogim društvima gdje žene ne smiju napustiti kuću i moraju nositi veo.
A što se događa u slučaju kada se žena ipak usudi nadmudriti tj. prevariti partnera?
U drastično strogim kulturama ženska nevjera se kažnjava smrću, a u zapadnjačkim možete birati između nekoliko metoda kažnjavanja - izbjegavanje seksa, milovanja, razvod, pri čemu moram primijetiti da se u našem društvu na bračnu nevjeru sve manje gleda kao na veliki grijeh.
Znači li to da što je manja društvena kontrola, to više trijumfira biologija?
Svakako.
Možete li objasniti zašto onda žene uporno biraju mačo muškarce za partnere, kada im toliko zagorčavaju život?
Zato što su žene u stanju voziti istovremeno po dvije ceste. S jedne strane odlaze s alfa-tipovima u krevet jer si tako osiguravaju optimalan nasljedni materijal, no budući da s tim istim muškarcima u paketu za miraz idu i nasilje i igre moći u kući, žene se onda na kraju krajeva ipak udaju za nježnije i mekše tipove na koje se mogu osloniti i na koje mogu dugoročno računati. Taj sustav dvostrukih mjerila možemo vrlo lako primijetiti i u ponašanju žene unutar njenog ciklusa. Za vrijeme plodnih dana ona preferira mačo muškarce, dok se za ostalih dana radije odlučuje za tzv. soft verziju.
Za muškarce ovo sigurno zvuči kao hladan tuš?
Vjerojatno, no nisu ni oni puno bolji, budući da također mogu birati: ili su vjerni i investiraju u mali broj žena, ili su nevjerni i nerado investiraju.
A tko odlučuje o izboru?
Razina hormona u vašem tijelu, što uostalom možete provjeriti po dužini kažiprsta odnosno prstenjaka. Muškarci s viškom testosterona, poznati i kao prave muškarčine, imaju duži prstenjak, čitaj - prevarit će vas dok odete na zahod napudrati nos. I još nešto: testosteron se negativno odražava na inteligenciju.
Znači li to da su mačo muškarci glupi?
Već je odavno poznato da testosteron negativno utječe na kognitivne sposobnosti, a da je estrogen djelomice zaslužan za lukavost i mudrost.
Kako su onda uopće muškarac i žena u stanju u svega nekoliko prvih sekundi donijeti odluku hoće li se upustiti u ljubavnu vezu ili ne?
Moram vas ispraviti i reći da se ta odluka donosi u svega nekoliko stotina milisekundi. Kako je to moguće? Samo zato jer tijelo reagira brže nego što je mozak u stanju obraditi tu informaciju. Muškarac i žena posjeduju sposobnost da procjenjuju strance samo na osnovi mirisa, izgleda, tjelesnih signala, takoreći prodiremo do srži istine, kao da imamo rendgenski pogled. Nažalost znanost još uvijek nije u stanju objasniti kako ta stvar funkcionira.
A jeste li barem na tragu odgovora za kojom to istinom mi tragamo u partneru?
Mi samo tražimo partnera koji nam nalikuje, a među mnoštvom sličnih tražimo onog najboljeg.
Dakle, ništa od onog 'suprotnosti se privlače'?
Možda se suprotnosti i privlače, no vjerujte mi, na duge staze razlike donose samo stres. Slični partneri naprosto funkcioniraju jednostavnije i ne moraju stalno raditi kompromise. Osim toga, priroda se ne zanima za sreću pojedinca, nego isključivo za preživljavanje para koji si najviše odgovara. Razmnože li se dva slična tipa, tada ti novi naraštaji imaju slične gene pa roditelji mogu lakše investirati.
Ako smo u stanju prepoznati Mistera i Miss Perfect, zašto onda radimo toliko grešaka?
Možda zato što naš mozak ne radi umreženo i ne koristi istovremeno sve raspoložive informacije, a kamoli da uspoređuje prošla iskustva.
Dakle, može se reći da nas vlastiti mozak vara?
Slobodno ga okrivite za to!
Uistinu,djelomice identičan opis ove vrste.Životinje,priznajmo da spadamo u njihovo carstvo.Što izgleda i nije tako loše,ako si žena.Jer muškarci-životinje su ugrožena vrsta u svitu u kojem je feminizam jako raširen pokret.Muškarci,ne izlazite iz kuća jer vlada epidemija nas žena.Ili pognite uši i pokorno hopsajte za nama.
Živili!
Post je objavljen 10.09.2006. u 23:19 sati.