dakle, prvo ono sto je kolega vorJa naglasio da cu izbrbljati... svirah na Krapina-festu zadnja dva dana. u petak je bila prva vecer. kolegica i ja smo isle autom jer nam se nije dalo guzvati u busu sa ostatkom festivalskog revijskog orkestra. uz dobru muziku stigosmo zacas, i vec je bila tonska proba. obozavam one pickove koje postavis na instrument i onda cijela dvorana jeci kada stave razglas... reflektori, kamere, monitorski zvucnici (oni koji su okrenuti prema izvodjacima da bi se oni sami culi), pojacala... bilo je vruce.
hvala Bogu pa proba nije trajala dugo, pa smo stigli i odmoriti se, rucati i popiti kavu... a onda generalka. cijeli program proci od pocetka do kraja. e, to je vec bilo naporno. sjediti tamo 2 sata i svirati sve ono sto ces svirati opet za par sati... tesko je stalno biti u istoj poziciji drzeci violu visoko na ramenu i vuci to gudalo... da... al sto se voli, mora i dobro placa nije tesko!
koncert je bio stvarno dobar. naravno da je bilo gresaka i kikseva (uvijek ih ima), ali sto se naseg dijela posla odradili smo ga vrlo korektno. pjevali su izmedju ostalih i Gabi i Arsen, moram reci dosta dobro. ali definitivno me najvise zadivila Radojka Sverko, koja je bila i ostala diva u punom smislu rijeci. jednostavno, zena je jos uvijek prelijepa, dostojanstvena, prava dama. moj idol.
svaka cast gradu Krapini, napravili su nam odlican domjenak nakon nastupa. kiselo zelje, krumpir, krvavice... sve ono kajkavsko i prema nekim nutricionistima nezdravo, ali nama je bilo i vise nego odlicno.
u Zg-u smo bile vec u 23h, a moji me zvase da idemo popit nekaj... i nekim cudom u Purgeraju se skupilo pola muzicke akademije, te jos neki prijatelji. pametno, nisam imala majicu dugih rukava, pa sam stalno skakala i plesala da se ugrijem (vorJa, probaj to, ne colu), pjevala Elvisa (koje osvjezenje nakon kajkavstine za jednu "rokericu"), ma bilo je super. detalji? ne padaju mi na pamet, ali vorJa je bio tolko pjan da mi nije prepoznao glas. sram ga budi.
drugi dan je bio nesto laksi, nije bilo tonske probe pa je sve zajedno pocinjalo tek u 15h, ali meni to tak nista nije znacilo kada sam noc prije spavala svega 3h. na redu su bile nove, natjecateljske pjesme. izvodjaci? Djani Stipanicev (jako zgodan uzivo), Vladimir Kosic-Zec, Ivica Pepelko (totalo smijesan i simpatican), Zdenka Kovacicek, Ivan Mikulic (jako drago celjade), ma bilo ih je mali milijun. iz moje perspektive najbolji su bili Lidija Bajuk i Zeko, ali ja sam pristrana jer su svirali medjimurske melose, a otud moja malenkost dolazi. ionako nijedno nije dobilo nagradu.
najveci problem mi je bio to sto me stalno svrbio nos, i to jako. pa onda brada. pa mi je kosa padala u oci. a cijelo vrijeme me televizija snimala. ne bas ugodno, ali izdrzala sam. lazem. stalno sam se svrbila i kladim se da se to vidjelo jer sam sjedila taman u sredini (ja sam bila ona prva lijevo od pjevaca kraj prolaza). tezak je zivot televiziskim ljudima. a tek kad se sminka pocne topiti... uzas.
domjenak, pjesma oprostaja i svaki opet na svoju stranu. Split, Austrija, Zagreb, Posavina, Podravina... svaki svojim putem, svojim poslom.
puno je izostavljeno, ali biti ce jos prilika za nadopunjavanje...
ugovor je potpisan, novci se cekaju, trazim novi posao. kako je krenulo, od iduceg tjedna biti cu teta uciteljica, ali necu u detalje da se ne ureknem.
budite dobro!
Post je objavljen 10.09.2006. u 18:53 sati.