(Osječam crvene kapljice života na svojim rukama)
sniježno bijelo lišce udara u kamen
sivo plave oči, gasle, zure u prazno
(A nekoć su me gledale tako živo)
putene grudi upijaju udarce o tlo
hladne, oviješene, prljave
(Još ih osjećam toplima na dlanovima)
život curi iz vitkog tijela, polagano
(Nekad sam polako ulazio u njega)
miješajući se blatom, špricajući kamenje cinoberom..
(Nekoć je tjerala moje srce da kuca)
a sad je siv kamen zaustavio njeno bilo
ispraznio joj vene, likvor joj curi iz ušiju
(Nije šteta, pamet ju nije krasila)
a moja ljubav se s njenom,
zajedno...ugasila..
Post je objavljen 10.09.2006. u 17:44 sati.