Danas je Nedjelja.Onaj dan u tjednu kad slavimo Boga, vjeru itd. Jel mi može onda netko objasnit zašto se najviše suicida godišnje počini baš u nedjelju?! Anyway...sve mi je jasno al' nisam o tome htjela pisat.
Prije svega reći ću da sam noćas sanjala kako se šećem po Velebitu i susrećem slatke majmunčiće i male ponije.Svašta.
Kako sam provela vikend? U petak sam se kavala (i skoro popustila nagonima pa otišla van međutim spriječile su me okolnosti) a u subotu sam 3/4 večeri provela čekajući da krenemo doma. Ich hab's satt .
Cijeli tjedan čekam da dođe vikend i da se nešto događa .Fucking sve je isto,kad pogledam nigdje nisam ni bila,nikog nisam vidjela (čitaj:susret sa Stankom je izostao),uza sve me boli želudac jer sam se trudila zabaviti ne birajući sredstva...
I to mi je život.
Danas ipak nije obična nedjelja . Danas idem u kino gledat onaj jebozovni film sa Johnny Deppom.Bar ću sat vremena nakon filma imat o čemu pričat. U biti mi je svejedno sjedim li na kavi s curama ili sama-u oba slučaja buljim u stranu, palim jednu za drugom i cmrljim površno oprane kafičke šaličice. Otupljeni osjeti, samo gorak okus neke žblj kave i dim u ustima,zahaklan dlakama na jeziku. Na takvim sastancima se govori 15 minuta. Prvo se daje osvrt na proteklu večer-tko koga i zašto živcira. Slijede obavijesti o tome tko je koga i zašto zvao ,zašto netko nekomu nije odgovorio na poruku i sl. Za kraj padaju dogovori za navečer ili idući vikend.Ako dodamo još pola sata za zamišljena stanja ,odlaske na toilet i tipkanje po mobitelu,takva kava može potrajat i do sat vremena. Ipak, to je malo kad pogledaš da nedjelja traje 12 sati (od 12 do 24h). Večer je onda najžešča- zujiš po selu i nigdje nikog. Nema žive duše.
Definitivno-dan za ubojstvo.
Post je objavljen 10.09.2006. u 13:18 sati.