Puno se ljudi opterećuju, poneki i potpuno unište brigama. Može se brinuti za sebe i svoje, ali i za druge ili zemlju u kojoj žive, pa čak i za svijet. Obuzetost brigama svakako nije ugodna, ali ih se ljudi ipak nerado odriču, jer brinući ostvaruju neke vrlo važne ciljeve: zadovoljavaju svoj ponos, razmišljaju da mogu čarobno djelovati na sudbinu i porobljavaju svoju okolinu.
Brige su nešto čime se ljudi u pravilu ponose. Rado ističu svoju zabrinutost, a osluhnemo li pažljivo njihova žaljenja, uočit ćemo u njima sasvim jasnu primjesu samohvalisanja i samozadovoljstva.
Zabrinuta osoba sebe smatra daleko vrijednijom od onih koje malo što brine i koji život uzimaju olako. Takva osoba sebe proglašava ozbiljnom i dubokom, nadasve odgovornom, prezirući nedovoljno zabrinute kao površne, brzoplete, neodgovorne, neozbiljne.
Pored toga što hrane ponos, brige su vrsta čarolije. Čovjek koji brine, potajno je uvjeren da će tako spriječiti da se dogodi ono od čega strahuje. Kao da brigama odvraća nevolje, odbijajući sudbinu. Od toga, naravno, nema ništa. Događanja idu svojim tokom, nimalo se ne obazirući na naše brige. Možemo zbog toga biti ljuti koliko god hoćemo, ali nam to ništa ne pomaže.
Brige su i vrlo zgodno oružje za sputavanje i porobljavanje okoline. Brigama nastojimo okovati i sputati druge ili ih možemo upregnuti za svoje ciljeve. Ljudima se osporava, pa i uskraćuje pravo da čine puno toga što bi željeli, kako nam svojim postupcima ne bi zadavali brige. Ili se od njih traži da, u ime naše zabrinutosti, rade ono što nama odgovara. Onaj tko se pokuša oduprijeti i sačuvati svoju slobodu, biva optužen za neodgovornost i bezobzirnost. Gorkim se prebacivanjima u nepokorne usađuje teško osjećaj krivnje. Ova je tiranija posebno podmukla, jer se uvlači pod kožu i truje život onih koje porobljava.
Razarajući je teret briga koji su mnogi sami na sebe postavili, u jalovom pokušaju da se uzdignu iznad ljudi i iznad života. Brige uzalud gutaju ogromnu energiju koja bi se mogla upotrebiti na smisleniji i korisniji način. Obuzeti brigama, ljudi bivaju iscrpljeni a da ni sami ne razumiju zašto. Postaju napeti, razdražljivi i napeti.
Visoka je cijena koja se plaća za pokušaj da se pomoću briga podupre ponos i dosegne moć.
Ovo sve me podsjetilo i na neke "brižne" roditelje, koji živeći živote "svoje" djece - zaborave proživjeti svoj život, a djecu onesposobljavaju da sami postanu stvaratelji vlastitog života kroz stvaranjem osobnih iskustva..ali ta važnost, ta potreba da se bude potreban, ta slatka "manipulacija" koju neki ljudi (verujem u dubokoj nesvjesnosti) čine i sebi i onima oko sebe, vremenom ipak dovodi do bolesti, do nezadovoljstva zbog neispunjenih očekivanja ("dao sam svoj život za tebe, a ti mi tako vraćaš!"). Lakše je kontrolirati, brinuti se o drugima, postati "važan", nego ući u sebe, osvijetliti vlastitu nesigurnost, ispuniti se ljubavlju.. i kao posljedicu, tada tu ljubav zračiti iz sebe. Netko se sjeti toga i uživa, a drugi hodaju drugim (mada najčešće ne i svojim) putem
Moj zaključak je da ljudsko biće može puno više učiniti za sebe nego što mu se čini...
-Josip-
Post je objavljen 10.09.2006. u 12:47 sati.