Bio je poseban dan,jedan od onih dana kada se probudiš nasmijan,sve ti ide glatko kao po ulju i na večer zaspeš s istim tim smješkom na usnama.
Ona je mislila da je gotovo..gotovo i prije nego što je uopće počelo jer je,i ako se nebi na njoj reklo,bila presramežljiva i preslaba da mu da do znanja koliko joj je stalo do njega...Imala je osjećaj da su leptirići odletjeli i da ni ovaj put nije bio onaj pravi..ali ne,prevarila se.
Spletom okolnosti proveli su u istom društvu cijelu večer i njoj je bilo jako ugodno.
Nikakvo klecanje koljena,znojenje dlanova i čvorova u želucu-samo ugoda!
Ona je vidjela samo njega.Bez obzira što se opet pravila ravnodušna,shvatila je da to nije..Svaku njegovu riječ,pokret,pogled..upijala je kao spužva. Uživala je u njegovoj blizini,usputnim dodirima..Nije uspjela ni na koji način pokazati svoje osjećaje,ali je shvatila da su jaki,možda i prejaki,najjači do sada.
Svaki djelić njega joj se sviđao..tako je bio sladak,jednostavan,simpatičan i drag,onako,dobar u duši, u pravom smislu riječi..tako pažljiv i nježan.. Činilo joj se da bi skinuo zvijezdu s neba za osobu koju voli,a tako je žarko željela biti ta osoba..da ju gleda kao ona njega skrivečki,da se brine za nju,da ju ne ispušta iz zagrljaja i nježno ljubi..željela je to sve više,a okolnosti joj nisu olakšavale stvar..
Bila je tako lijepa,mirna,vedra zvjezdana večer i čak i pun mjesec..bilo joj je hladno i on joj je stavio na leđa svoju jaknu..ona je uživala u njegovom mirisu,osjećala je da ima na sebi dio njega,da ga grli... Bili su tako blizu,a opet tako daleko. Bilo joj je toliko ugodno da nije ojećala ni potrebu da govori..jednostavno je uživala u mjestu,vremenu i društvu u kojem se nalazila..a onda..dogodilo joj se to opet,ali ovaj put puno intenzivnije..poželila je da vrijeme stane,da sve utihne,da jedino što čuje bude njegov smijeh,disanje,otkucaje svog srca i šum valova,a pred očima samo zvjezdano nebo i on!Kako je to samo željela... U tih par sekundi joj se činilo da sanja,leti,da živi u bajci. I tako je željela da sve tako ostane,ali sve što je lijepo kratko traje i od jednom se osjetila kao da ju je netko probudio iz sna. I bila je tako tužna i prestrašna..bio je on prva osoba koja joj se toliko sviđala,onako,u potpunosti i osjetila jo ono nešto čarobno..i tako je željela nešto više,ali se zadovoljila onime što je imala. On joj je ulijevao toliko povjerenja da je osjećala da bi mogla pripadati toj osobi..provoditi s njim sate,dane,godine..činilo joj se da joj ga nikada ne bi bilo dosta i da je on savršen za nju..
Pomislila je da će prije ili poslije osjetiti njegov topli zagrljaj i nježne poljupce,ali je samo pitanje vremena..
Zašto je na trenutak bila tako sigurna u to? Da li će se opet razočarati?
Život piše romane i pitanje je što će ju čekati na sljedećoj stranici...
Post je objavljen 10.09.2006. u 10:16 sati.