Gledam kako rukama čarobnjaka dotičeš svoje školske knjige gradeći novo prijateljstvo između sebe i napisane riječi.
Slutim kako ti se otvaraju vrata svijeta, a ti začuđeno utiskuješ u svoje srce sve što ti se pruži.
Još ne razlikuješ znanje i mudrost, oči su ti bistre i bezbrižne. Proći će dana dok ih ne dotakne siva i zagađena rijeka opstanka i suludih pobjeda.
Tvoj dom je prva i najvažnija škola tvog življenja. Odatle ćeš ponijeti najbolje riječi i najjasnije stavove.
Doći će vrijeme da progovoriš. Nemoj ostati nijemi broj, bezlični patuljak i zaigrani lakrdijaš.
I tvoje će riječi dati pečat novom vremenu. Neka budu dobre.
Osluškuj i uči, trebat će ti. Trebamo te!
Molim se za tebe, dijete moje…
Post je objavljen 10.09.2006. u 00:28 sati.