Marketing
NEDJELJA:BIBLIOTERAPIJA (terapija čitanjem i pisanjem)
10.09.2006.g.
TAKTILNA KOMUNIKACIJA,
TJELESNA INTELIGENCIJA
I DIO (nastavak)
GUBITAK INTEGRITETA
Nije tako samo u kršćanstvu. Danas skoro sve aktualne religije zaboravljaju da nam je to tijelo nužno da bi se naša duša razvijala,sazrijevala i rasla. Da je htjela biti i ostati samo duša, ne bi se nikad spustila u materijalni svijet, utjelovila i krenula u ostvarivanje ljudske sudbine. Islam ima svoje svete ratove (džihade) protiv nevjernika, kršćanstvo je imalo svoje križarske ratove i često puta krvave misionarske pohode u nove krajeve svijeta, a već sam rekla da je svaki rat negacija tijela. U Budizmu su želje i osjeti kao tjelesne funkcije okrivljene za svu patnju, pa ih treba poništiti, pa su tako i Budisti kroz cijelu svoju povjest kažnjavali i ubijali svoje neistomišljenike. Sada kad propovijedaju mir i nenasilje, rade to opet kroz poricanje tijela. Tjelesne želje i žudnje su glavni krivci što netko ne postiže prosvjetljenje. Treba ih se osloboditi na putu »buđenja», drugim riječima treba to tijelo poništiti (bez ostatka), jer je ono izvor požude i svih drugih želja. Svi duhovni učitelji govore samo o duši, samo je Krist rekao: Dajte Bogu Božije, a caru carevo. Drugim riječima oba ova svijeta i duhovni i zemaljski trebaju dobiti ono što im pripada. Psihijatri na Zapadu odsustvo želja nazivaju depresijom i smatraju ga poremećajem. I s pravom. Depresija je tihi plač Duše u nezadovoljnom tijelu. Trenutno je to najraširenija bolest u razvijenom svijetu. Kad depresija uhvati maha, pomoć se traži na sve strane, od oficijelne medicine, na alternativnoj sceni, u aktualnoj religiji, kod alternativnih duhovnjaka, u magijskim krugovima i svuda gdje bi se mogla naći. Depresija je slijepa ulica u koju smo dovedeni poricanjem tijela. Zapravo bolesni čovjek odaje tako «šarena» stanja, tako izmiješane etiologije da i nije jasno šta bi mu trebalo liječiti, dušu ili tijelo. Ispravno bi bilo samo liječiti oboje i istovremeno, a to se rijetko događa.
Naravno, u ovoj problematici ne smijemo zaobići da je sve počelo s Evom i Zmijom. Dakle ženino tijelo je trebalo pokoriti, zauzdati, jer je ono trajna opasnost. Za Koga? U muškom svijetu ne postoji muški ekvivalent za riječ prostitutka. Žigolo je nešto novijeg datuma i nema tu težinu. Samo žena se može upustiti u blud (grijeh), muškarci s tim nemaju ništa. Oni su tu samo da osude i presude i ženi i tjelesnosti. To kažnjavanje je svoj vrhunac doživjelo u eri spaljivanja vještica. Isti taj svjetonazor ne sprječava muškarce da koriste usluge takvih osoba. Nekako mislim da je prva žena u povjesti prostitucije ponudila svoje tijelo da bi preživjela. Nije bilo lako u grubom muškom svijetu koji je ženu i njeno tijelo doživljavao samo kao iskušenje i izvor grješnosti. No, nije tako bilo samo u Judeo-kršćanskom svijetu. U arapskom i islamskom svijetu žene svojom odjećom moraju sakriti i svaki trag ženstvenosti, da ne bi izazivale «kreposne» muškarce. Feredža (veo, zar- pokrivalo za lice) vrlo učinkovito smješta ženu tamo gdje joj je mjesto. Kineskinjama su vezali stopala da bi ih oblikovali i zadržali na dječjoj veličini. Nabrajati sva moguća sakaćenja žena (u muškom svijetu), zbog seksualnih konotacija bi bila tema za jednu posebnu knjigu.
Ne mogu a da se ne zapitam jesu li stare duhovne tradicije progon i negaciju tijela iskoristile kao instrument kontrole i moći. Seksualnost kao vrhunski izraz tjelesnosti, je prokazana u svim tim tradicijama. Zato je ona tabuizirana do apsurda, kao i smrt, koja je samo točka transformacije. Moramo smoći snage i mudrosti za uspostavljanje reda u besmislu i kaosu u kojem se ljudska rasa našla, zahvaljujući mnogim zabludama o tijelu kao nositelju zemaljske egzistencije.
TIJELO UZVRAĆA UDARAC
Upravo na tom slijepom kolosjeku naše civilizacije ukazuju se novi ezoterici pokušavajući nekim starim znanjima i novovjekim spoznajama spasiti posrnulu i bolesnu civilizaciju. Što se dogodilo? Dvijetisućeljetno potiskivanje tjelesnosti i prozivanje tjelesne grješnosti je 60-tih godina prošlog stoljeća provalilo erupcijom seksualne revolucije i seksualnih sloboda. Tako je to s potisnutim sadržajima. Nikad ne znamo kad će provaliti iz nesvjesnog i hoće li to biti u vidu osobnog ili kolektivnog ludila, ili oboje. Zakon akcije i reakcije. Prisila uvjek može izazvati gubitak kontrole i potpunu razularenost, što je najdramatičnije vidljivo u psihopatologiji serijskih ubojica. Bio je to odgovor na licemjerje i hipokriziju tzv. kršćanskog morala koji se već odavna utapao u raspojasanom materijalizmu, ali su stari i novi puritanci i dalje proklamirali i propovjedali obećani raj, anatemizirali tijelo kao nepotrebni dodatak, neki teret i smetnju duši. Rascjep između tijela i duše (ne zaboravimo ni jednog trenutka da je uvjet zemaljskog života da oni budu jedinstvo, cjelina) u trenutku kad je lavina krenula bio na svom vrhuncu. Shizofrenija i slični poremećaji su samo posljedica i statistički u eksponencijalnom rastu.
«Svoga tijela gospodar», postala je nova deviza i novo vjerovanje modernog čovjeka, a iskušavanje njegovih granica se otelo svakoj kontroli iskušavajući lepezu užitaka do krajnosti. Promiskuitet, droge i druge ovisnosti su samo vrh ledenog brijega. Pretjerivanja svake vrste brzo su počelia uzimati svoj danak.U toj gladi, halapljivosti, pomami i pohlepi za užicima osjetila sve više otupljuju i potrebno je sve više razno-raznih stimulanasa da se može nastaviti ta sumanuta trka. Viagra je vrhunac i nije čudo da je postala najprodavaniji proizvod na svijetu. Trka za užicima je postala način života. Tisućama godina potiskivana tjelesnost je buknula erupcijom vulkana. Izgled i proporcije su postali vrijednosti za sebe i postali uvjet voljenosti i prihvaćenosti. Razdražena mašta raspiruje čula do bola. Treba iskušati sve, porušiti sve tabue. Posrće se od opijenosti čula do opijenosti uma, od ekstaze ljubavi (čitaj;seksa) do ekstaze opijata. Ubrzo je stigla i naplata te ekstatične orgijastike; AIDS, kao posljedica gubitka svake kontrole. Generacija 60-tih je pokušala srušiti stara pravila, a da nije imala u pripremi nova. Govor tijela bez osluškivanja Duše je jednako fragmentaran, manjkav i poguban, kao i samo rad na duši. Uvjek jedan dio osobe trpi.
(nastavit će se)
Post je objavljen 09.09.2006. u 23:54 sati.