Ewo, prođe josh jedan dan... Dosadan kao i swaki drugi... Popodne sam se nashla s Iwanom na kawi, tek toliko da se oprostim od nje. U ponedjeljak se wracham natrag u Zurich... : (
Osjećam se toliko jadno, i iscrpljeno... Zaborawljeno. Neznam hoću li se dogodine uopće i wratiti. A dobro, wjerojatno hoću ali...
Nije to vishe to. Nemam wishe razloga da se wratim, osim Iwane nemam tu wishe nikoga. Razgowarala sam sa tatom danash. Morala sam mu reci sto me muci jer je shvatio da nesto nije u redu. Plakao je skupa samnom kad smo pricali. Vjerojatno ga je swe to podsjetilo na njegowu bol kad je mama umrla. Rekao mi je da život ide dalje i da se ponekad događaju stvari koje nemožemo i neznamo razumijeti, ali da za swe to postoji razlog. Neznam... Možda mi je owo swe pomoglo da se josh bolje zblizim s Iwanom, jer smo se u zadnje vrijeme dosta udaljile. Željela bih wjerovati da je tako. Slažem se s Iwanom, i nadam se da su i on i mama na nekom boljem, sretnijem mjestu gdje nema boli i tuge. E da, Tanja tnx na slici. Dužnik sam ti. Ako sto god budesh trebala, mail adressu imash...
Post je objavljen 09.09.2006. u 21:39 sati.