Marketing
The day before tomorrow
Jesam li ikada zamišljala večer prije rođendana provesti sama samcata, zatvorena u svoja četiri zida, baš bez igdje ikoga ?Pa…Ako i jesam, nikad nije postojala verzija u kojoj već oko 8 navečer sjedim za kompom u pidžami, gladna ko mish i lijena ustat, o nečem više da ne pričam.
Ovako stvari otprilike stoje.
Mama: na večeri s kumovima
Tata: s mamom
Seka: negdje vani
Baka: već negdje treći put /ili i četvrti, ne znam, prestala sam valjda brojit nakon tri/ zove na večeru /uporno odbijam/
Kuhinja: već nekoliko sati u novim pločicama /boljeg raspoloženja od mene i nikako ne gladna/
Mojoj malenkosti vrhunac dana bili su čak nekoliko sjajnih trenutaka.
1) Nakon sinoćnjeg buljenja u tv /opet!/ do pola 4 otvorila svoje oke već prije 9 /što mi bi??
/, da bih, naravno, odmah nakon ustajanja, na putu do kupaonice, upalila komp i visila na njemu sve do reći ćemo 11 kad me Majka zamolila da odem u dućan, što sam odbila iz vrlo jednostavnog i lako shvatljivog razloga- ne samo da sam bila u pidžami, već je moja kosa bila neoprana i takva nikako nisam mogla napuštati topli stan.
2) Vidno uzrujana što sam noćas film gledala bez Nje, iako sam obećala da neću, Seka me glatko odbila kad sam pitala želi li sa mnom u neobavezan šoping. /Nije postojao nikakav razlog jer obećali smo si da za godišnjicu nema poklona, ipak idemo u Italiju //sad je to već u prošlom vremenu – trebali smo//. Dakle, ne bi trebala davati-samo primiti, i to onaj dar koji se tiče samo i isklkučivo rođendana. Ali ne ide to kod mene tako. Sitnica možda jeste sitnica, ali ja ću je kupiti./
Kad je /nakon što sam joj obećala da film nikako neće gledati u mome društvu, jer koliko god se ja trudila da to ne učinim- moram odati bar mali majušni dio radnje/ Seka napokon pristala trpiti moje društvo tih nekoliko sati-nitko sretniji od mene.
3) Jaje, jaje se nije kupilo jer Ljubav nije bio sa mnom, ali ne može se reći da nisam našla artikl koji me obuzeo potpuno. Sad ide pravi vrhunac. Nakon ovotjedne luđačke kupnje u dm-u /koju, usput budi rečeno obavljam svaka barem dva tjedna i nakon što sam prije svega nekoliko dana kupila čak dva paketa dnevnih uložaka //o tome neki drugi put///, večeras sam se doma vratila s još jednima. Discreet multiform./Djevojke, znate o čem pričam, dečki-obrazujte se/ I to zašto? Zato što se uz uloške dobije i torbica za iste.
4) Napokon došavši do blagajne, kad je teta već otkucala većinu toga, ljubazno je pitala: «A ovo je sve?» Rekoh :»Ne,sve je ovo još naše.» i ponosno pokazah na još toliko artikala. Naravno da se ispostavilo da je to brza blagajna, za najviše 10 proizvoda. Nisam tip koji će propast u zemlju od srama,u tu kategoriju spadaju samo ekstremno neugodne situacije /kao ona kad mi je profesor, da, profesor posudio svoju jaknu da se ne smrznem i to u prisutstvu svoje žene, al o tom neki drugi put 
/, a sreća moja pa ni teta nije bila neljubazna ni zločesta pa nam je uredno otkucala i ostatak. A ja taman pomislila kako sam jednom za promjenu izabrala pravu blagajnu, onu na kojoj se ne čeka najduže / a takva očito samo mene čeka/.
I tako.
Odustala sam od daljnjih vrhunaca.
Doslovno.
Odo se družit s hrpom veša koja čeka da bude opeglana.Još samo da prođe ponoć da vidim hoće me se netko sjetit, a onda gasim mob i čekam novi dan.
Jesam li ja ono mislila napisati kako mi je danas bilo dosadno?
kategorija: obitelj-karijera-osobno
šatro
Post je objavljen 09.09.2006. u 21:15 sati.