ljubav....zezuta je to stvar....ili je imaš il' je nemaš
ili opet ne znaš što ćeš bez nje....
imam jednu prijateljicu,koja je recimo...često sama
ali nije ona ružna ili nešto tako,već izbirljiva
pa sada ima jedan problem....ona je s dečkom iz drugog
sela,njoj je to selo dosta blizu,pa se vide,ali ona nekako
baš i ne želi biti s njim....tj sviđa joj se,ali nekako bi da je sama
jer joj se sviđa netko drugi,ali opet ne želi ovoga povrijediti....
nema pojma što da radi...a bome ni ja ne znam kako da joj
pomognem....znate vi?
mislim,glupo je što ga ne ostavi jer on ima sve dublje i
dublje osjećaje prema njoj,pa će onda kasnije prekid
biti gori nego sada....
ne znam,ja isto nemam pojma što bi napravila u takvoj
situaciji....
pa eto,to nije ljubav...
ali što je ljubav zapravo?
kad dvoje ljudi dijeli sreću i nesreću?
ne,to je brak....
a što je onda ljubav?
jel na ona uopče treba?
ili možemo i bez nje?
sumnjam da možemo bez nje...to jest ja ne mogu...
evo nema dana kad se meni netko ne svidi,ali to nije ljubav...
a opet kad se u nekog zaljubim....ajme...problema....
teško se odljubiti...problem je što se jako brzo vežem za osobu....
recimo kad sam zadnji put upoznala bratića od najbolje frendice...
pa recimo to ovako...upoznala sam ga u 6.mjescecu,a
jedva sam čekala da opet idem kod nje da ga vidim barem....
ako ne nešto više....i jesam vidjela sam ga
ali prijatelji smo....samo prijatelji....ništa više....
a opet ta moja sreća koju sam osjećala kad sam znala da ću
ga vidjeti?
jel to ljubav?
možda,a opet možda i nije....
možda je to samo zaljubljenost....
fuck love to je jedna od teorija
kojom moj prijatelj pokušava ostati sretan...
jer koliko god je ljubav super i sve toliko te i povrijedi...
što i nije dobro....
vrijeme liječi sve rane,jednom mi je rekao dečko koji
mi se sviđao....to me povrijedilo više nego da mi je rekao
da me prevario....
ali,zato sam ga preboljela prije nego sam mislila....
što me začudilo,ali to je vjerojatno zato što sam shvatila kakav je
zapravo......
ljubav preko interneta mi je najdraža...
jedan lik me hoće ženiti,a ni ne pozna me...
bitno da on mene voli,a to što ja nemam pojma kakav je
kad se razljuti ili opčenito kakav je nema veze....
mrzim to kad upoznam nekoga i onda mi kaže da me voli...
šta ti znaš što je ljubav?
jedan bivši mi je rekao da me voli,pa me na kraju samo
odgurnuo od sebe....čudno je to kako riječ
volim te može zapravo znaćiti kraj veze....
malo me plaši to kad mi neko kaže: volim te!
kako me možeš voljeti ,kad me ni ne poznaješ?
kako?
možda je problem u meni,možda bi trebala
puštati ljude bliže sebi,a opet...
ako to i napravim što ako me povrijede?
da,onda će onaj poslje ,tj onom poslje biti teže
doprijeti do mene,zar ne?
e,pa sad tko je spreman za ljubav neka izvoli....
ja ću se još uvijek držati podalje i pokušati ostati
ne povrijeđena što je duže moguće....
ali koliko će to dugo biti?