Dobro, zašto oni meni ne vjeruju (??ili je to još jedna laž „malog vraga“??)?? Pa to nije tako teško... Ili ipak je?? Zašto oni misle da sam ja ona stara?? Djevojka tvrdog srca, bez duše, s ciljem povrijediti svakoga koji mi je na putu?? Istina, bila sam takva... Bila je to faza... Faza kroz koju sam htjela dokazati da sam „nedodirljiva“ i da me ništa ne može povrijediti... Ta faza je bila moja maska neko vrijeme... Cilj mi je bio povrijediti što više ljudi na što bolnije načine... Zavela sam, povrijedila i na neki način uništila dio života ljudima koji to nikako nisu zaslužili... Provela sam brojne sate razmišljajući tko sam ja, što sam ja, što to i zašto radim drugima?? Shvatila sam razloge i motive koji su me poticali na to... Bila sam povrijeđena od jednog bezosjećajnog lika (onog iz prošlog posta) u kojeg sam bila ludo zaljubljena (tada sam mislila da je to ljubav)... Tek sada shvaćam da sam bila samo još jedna njegova lutka, još jedna u nizu... To saznanje boli... Uzeo mi je srce samo jednim pogledom... A vratio mi ga u komadićima koje je bilo teško ponovno spojiti... Ali kako on ima listu, tako ju imam i ja... Voljela bih da je nema, da je na neki način mogu izbrisati i poćeti ispočetka... No to je nemoguće... Moje želje su neispunive... A i ta je lista dio moga života, moje prošlosti... I uvijek ce me pratiti kao sjena... Ponekad se pitam je li on osjećao nešto prema meni?? Bilo što?? Ako ne ljubav, onda bar sažaljenje... Ili je samo glumio?? A ja sam zaista bila jedna od naivnih koje su ga „voljele“??
Svi znamo da je za bilo kakve promjene potrebno dosta vremena... Ali nije samo vrijeme važno... Ne možeš se promijeniti ako nemaš podršku najboljih frendova... A ja tu podršku nemam (ili bar mislim da nemam)... A ako si ti čvrsto odlučio da se želiš promijeniti zašto oni ne mogu vjerovati u tebe i razumijeti tvoje želje?? Mislila sam da im mogu vjerovati... Ali sada više ne znam šta da mislim i šta da radim... Vjerujem im, ali čini mi se da ću od sada svoj život, svoje probleme i razmišljanja držati u sebi... Ponekad mi se čini da ono što ja govorim njima ništa ne znači... Ne želim nikoga povrijedit, a još manje uvrijedit svojom odlukom... Ne mislim da je moja odluka dobra, ali srećom nije konačna... Samo je privremena... Ne želim da misle da se zatvaram u sebe... Ali ipak neke stvari želim zadržati za sebe... Nemojte me krivo shvatiti...
JA SE SAMO BOJIM PONOVNO OSTATI SAMA I ZABORAVLJENA OD OSTALOGA SVIJETA... NE ŽELIM VIŠE OKUSITI KAKO JE TO BITI SAM, USAMLJEN, NEVIDJIV, IZGUBLJEN, NEVOLJEN... BOJIM SE SAMOĆE... TAKO JE OKRUTNA I SIROVA...
andjeo koji zemljom hoda...
Post je objavljen 10.09.2006. u 22:22 sati.