Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/012station

Marketing

Pravda i pravo

Nedavno sam se na blogu http://bolji.blog.hr/ dotakao teme mobinga. U komentaru sam ponudio pomoć gospođici zbog koje je pokrenut post, kako bi je povezao s jedinom antimobing-udrugom u RH. Tada sam rekao - citiram:

@Bolji OK onda znam rješenje. Dovedi je na blogerski susret koji je zakazan za 16.9. u 012 STATIONU pa ću je uputiti što i kako. Btw navedena udruga mi je pomogla u jednom trenutku, kad je samo zbog mog slučaja održana presica u Saboru, s kojom je skrenuta pažnja na ne točne izjave određenih resornih ministara. Nakon toga se klupko počelo puno brže odmotavati.
Vidiš, ja ti od 2002 vodim jednu tužbu, koja je pravni presedan u RH/SFRJ. Istovremeno to još nigdje nije procurilo u medije, isključivo jer ja to ne želim. Inače, nitko nije tužio po tom članku KZ do 1970, tj. koliko im sežu elektronske arhive, a prije 1970 je takva tužba bila gotovo ne vjerojatna.
(Manga 02.09.2006. 19:17)

Bilo je to svega dva dana prije zakazanog ročišta na kojeg su trebala izaći zadnja tri svjedoka optuženog. Ročište je zakazano za ponedjeljak 4. rujna 2006. Prethodno ročište održano je u zgradi Općinskog suda u Vukovarskoj. Dana 1. rujna (petak) Kazneni odjel navedenog suda je premješten iz te zgrade u bivšu vojarnu Unprofora na adresi Selska 2. Navodno su to rekli na predzadnjem ročištu u Vukovarskoj, međutim ja se toga ne sjećam. Navodno se to nalazilo u zapisniku s tog ročišta, koji sam morao potpisati, ali budući mi isti nije uručen po potpisivanju to nisam ni mogao uočiti.

I tako se ja uputim na ročište u Vukovarsku. Nakon što samo došao na red, pravosudni policajac traži od mene sudski poziv. Kad potpišeš zapisnik, ne šalju ti poziv za sljedeće ročište. Govorim mu ime sutkinje i termin ročišta. Telefoniranje, čekanje i napokon pristupa mi neki djelatnik suda koji kaže da je sud preselio u Selsku. Pješačenje do parkinga, vožnja kroz raskopan grad do Selske, čitavo vrijeme pokušavam na mobitel dobiti odvjetnicu, mobitel isključen, u uredu se nitko ne javlja, šaljem joj smse da stižem, tražim parking i napokon dolazim do porte Selske 2. Pravosudni policajac me ne može pustiti jer je to ulaz za djelatnike suda. Šalje me na ulaz za stranke koji je u Ilici. Opet šetnja, teglim aktovku, registrator, čekam red za ulazak, ulazim i tražim zgradu. Krećem lijevo, nalazim Prekršajni, vidim nekog čuvara, pitam gdje je Kazneni, skroz na drugu stranu dvorišta. Dok prilazim zgradi vidim optuženog u pratnji odvjetnika i njegova dva svjedoka kako idu prema izlazu. Pozdravljam svjedoke, generala i poručnika, pitam njegovog odvjetnika jel moja odvjetnica nazočila, on negira, optuženi se naslađuje i ceri u facu. Žurim prema novoj zgradi Suda, opet pretres, otvaranje torbe i registratora, prolazak kroz detektor, trčim uza stepenice na kat i napokon sudnica. Ulazim unutra, sutkinje nema, točno je 9.10h, zakasnio sam 10 minuta. Zapisničarka kaže budući nismo došli ni ja ni opunomoćenica, a svoj izostanak nismo opravdali, suđenje se prekida.

Nakon šestogodišnjeg procesa koji se vodi paralelno s četverogodišnjim mobingom u OSRH (čl.359 KZ), netko prekida suđenje zbog deset minuta zakašnjenja. Inzistiram na ulasku u zapisnik činjenice da sam zakasnio, a ne odbio pristupiti. Sve je uzalud. Ne želim gubiti vrijeme i jurim prema kancelariji predsjednice Kaznenog odjela. Nema je. Na nekakvom seminaru je. Lud sam, ptsp odrađuje, tajnica me pokušava smiriti i vidjevši da je situacija ozbiljna, kaže kako će ona napraviti službenu bilješku o okolnostima. Potpisujem bilješku, dobivam svoj primjerak i izlazim. Ludim, nema pravde na ovom svijetu. Smrad neće odgovarati za svoja zlodjela. Nečovjek koji mi je oduzeo dječački san te je glavni uzrok mojih petnaestak tužbi protiv MORH-a, "kažnjen" je jedino s premještajem iz Zapovjedništva HRZ u Glavni stožer OSRH. Napokon dobivam odvjetnicu. Žena se razbolila i nije mogla ustati iz kreveta. Kaže to još nije gotovo. Lud sam cijeli tjedan. Nadam se pravdi. Čekam zadovoljštinu u državi koja je rangirana ispod Kolumbije glede korupcije. Čekam da pravni sustav proradi. Čekam već šest godina. Pričekat ću još malo...

(nastavit će se...)
Nastavit će se?

Quo vadis Croatia?


Post je objavljen 09.09.2006. u 14:12 sati.