Marketing
...put up a smile for me...
Slušam predivnu melodiju crno-bijelih tipki.
Želim zapjevati, ali ne želim baciti sjenu na tu ljepotu,
tako jednostavnu,
I poželim zaplakati i smijati se u isto vrijeme.
Pod nebom boje sladoleda ugledala sam dugu i poželjela kišu.
Nisam željela biti sama.
Ne...ne danas...samo ne danas...
I bilo je samo pitanje vremena kada će nam se putevi ponovno sresti.
Skrenula sam pogled. Nisam bila jedina.
Samo sam željela da se to što prije završi.
Nikada nisam niti slutila...
Kažu da ljepota dolazi iznutra, a izgled nije bitan.
Nikada nisam pomislila da netko doista i misli tako.
No nekad biser koji pronađemo unutar školjke jednostavno nije dovoljan da zaboravimo na tvrdu ljušturu koju držimo na dlanu.
Ponekad pokušavam pobjeći.
Kažu da smao kukavice bježe i ja ostajem.
Otvrama oči i pogledom pratim lepet modroplavih krila koji se ubrzo gube među maslačcima.
Smijem se, a najradije bih zaplakala.
Šutim, a želim vrisnuti.
Stojim, dok u mislima već odavno letim.
Skačem visoko i gotovo mogu dotaknuti oblake.
Trčim livadama mojih snova...
I uvijek ista melodija za kraj
Njezin zvižduk vodi me kroz noć.
Osmjehnuo mi se, ali ja ne osjećam ništa.
Uhvatio me za ruku, šapnutao mi na uho, ali ja sam ostala prazna.
Pričao mi je dugo, predugo...
Čula sam njegov glas, ali sam dalje samo tupo gledala u horizont.
Ubija me crno-bijela monotonija.
Uzimam paletu i kist i bojam svoj život.
Miješam boje i stvaram osmjeh...
Danas ću ubrati svoj maslačak i nasmješiti se gospođi u tramvaju.
Ponovno ću zviždukati istu melodiju za kraj.
Da, ali ne i danas.
Ne, danas nije kraj...
Danas ću pjevati iz srca i probuditi susjede.
Obrisat ću ostatke kiše i pustiti sunce unutra.
Ne, nisam tužna, samo tražim «ono nešto»...
...so put up a smile for me...
Post je objavljen 09.09.2006. u 13:02 sati.