KUTIJA PUNA POLJUBACA
Priča kaže da je jednom neki čovjek kaznio svoju trogodišnju kćer jer je potrošila cijelu rolu zlatnog papira za darove Novaca je bilo malo i on se naljutio kad je vidio kako dijete pokušava ukrasiti kutiju koju će staviti ispod božićnog drvca. Ipak, mala je djevojčica slijedećeg jutra donijela poklon svom ocu i rekla:
'Ovo je za tebe tatice.'
Osjećao se posramljen svojom prijašnjom reakcijom, ali njegova se ljutnja opet razbuktala kad je otkrio da je kutija prazna. Vikao je na nju:
'Zar ne znaš da bi, kad daješ nekome poklon, trebalo biti nešto unutra?'
mala djevojčica ga je pogledala s očima punim suza i rekla:
'Ali, tatice, kutija nije prazna, upuhala sam poljupce u nju. Samo za tebe, tatice.'
Otac je bio slomljen. Zagrlio je svoju malu djevojčicu i preklinjao je da mu oprosti.
Kažu da je taj čovjek čuvao onu zlatnu kutiju pokraj svog kreveta mnogo godina i kad god bi bio obeshrabren, izvadio bi iz kutije jedan zamišljeni poljubac i sjetio se ljubavi djeteta koje ga je stavilo unutra.
Na neki način, svakom od nas dana je zlatna škrinja ispunjena bezuvjetnom ljubavi i poljupcima naše djece, prijatelja, obitelji, Boga. Nema ničeg važnijeg što bi čovjek mogao imati, zar ne?
Post je objavljen 09.09.2006. u 09:55 sati.