Mirno nedjeljno poslijepodne, sasvim iznenada, neočekivano, prekinuto je tihim, ali ljutim gunđanjem:
- Ovo postaje neizdrživo! Čitav se izvalio preko mene koliko je dug i širok. On lijepo spava, čvrsto, poput klade i baš ga briga za mene. Nije dovoljno što me čitavog pritisnuo, pa se osjećam poput sardine u konzervi, već pomalo ostajem i bez zraka. Nije mi jasno što se to danas događa, zašto je gotovo nemoguće udahnuti malo svježeg zraka, okrenuti se, protegnuti se, jer već sam satima prisiljen na nesnosno i bolno mirovanje u jednom te istom položaju.
Spavač ga ne čuje: mirno spava, sanja i na kraju zahrče.
- To mi je zbilja nedostajalo! Šlag na kraju! Sada mi je dosta! - ljutito svom snagom počne urlati Lijevo. - Buđenjeeee! Ljenčinooooo! Ustaj! Čuješ što ti govorim?
- Ha ..gdje sam? Tko sam? - zbunjeno ispituje Desno: osjeća se umorno i iscrpljeno.
- Blesavac jedan, vidi ga, ne zna ni tko je, ni što je, ni gdje je? Ništa čudno, sve po starom u našem kraju: baš o svemu ja moram voditi računa. Propao bi bez mene! - mrzovoljno komentira Lijevo.
- Molim te, ne počinji opet istu priču. Patiš od nesanice, pa mi zavidiš, zato me i budiš, ništarijo jedna! - Desno polako iz dubokog sna dolazi k sebi.
- Ovo je sramota, prava sramota za naš rod! Slušaj ti, puna mi te je kapa! Spavaj ti koliko te volja, ali samo pod jednim uvjetom: skidaj se s mene! - Lijevo zagrmi.
- Pogledaj se! Ponašaš se poput razmaženog derišta! Zavidnost ti na uši izlazi! - zadirkuje pomalo Desno, pa nastavi uz gromoglasan smijeh: - Lijevo želi biti gore, ali je dolje! He he he!
- Pravi se javio! - Lijevo ne odustaje - I ti bi želio biti dolje, ali si gore! Ha ha ha! Tebi krivo što nisi prvi!
- To je nizak udarac! - Desno ozbiljno odgovori. - Kako možeš? Ma, na koga si se uvrgao tako jezičav i bezobrazan?
- Ha ha ha! - Lijevo se ne može prestati smijati. - Mene uvijek prvog ljube i ližu. Ha ha ha!
- Dosta! Dosta! Viseća, dlakava rugobo! - Desno iznerviran poviče.
- Ja sam najdraže jaje! Najdraže! Najdraže jaje! - Lijevo se pravi važan.
- Mrzim te! - Povrijeđen ponašanjem Lijevog, Desno se pokušava okrenuti na drugu stranu.
- Nisi se valjda naljutio? - upita Lijevo ozbiljnim tonom, pa doda: -Brate! Brate Desno!
Desno ne odgovara, šuti, pravi se kako ga ne čuje.
- Desnoooooo! - Lijevo zavija poput sirene.
- Imaš li mi nešto za reći? - upita Desno nevoljko.
- Imam. Volim te brate! - Lijevo progovori blagim tonom, lagano se gurkajući.
- I ja tebe! - Desno dobaci raznježeno.
- Hm hm! Jeste završili s raspravom? - upita ih treći glas.
Lijevo i Desno podignu pogled i imaju što i vidjeti: visuljak se probudio, ponosno uspravio, oholo ih nadvisuje.
- Jesmo! - složno odgovore braća.
- Veseli me! A sada na posao dečki! Pred nama je duga i kako stvari stoje, obećavajuća noć! Mala je pravi zmaj! - uz napuhani im cerek dobaci drugar iz mraka. – A od vas očekujem potpunu suradnju i pružanje podrške iz pozadine!
- Uh! Uvijek ista stvar! On uživa u toplini i vlažnosti, a mi crnčimo cijelu noć! – dobaci Lijevo, jer njegova riječ mora biti posljednja: u suprotnom Lijevo ne bi bilo lijevo.
Copyright © by Tixi, 2006.
Post je objavljen 09.09.2006. u 08:20 sati.