Kad čovjek uđe u neke godine postane rob navika. Naučenih, usađenih, nametnutih. Nebitno. Tako sam i ja ovu večer ničim izazvan proveo prateći Velikog bracu. Idiotski koncept simptomatičan za ovo naše tradicionalno, tračersko-voajersko, a opet moderno, metroseksualno, trendovsko društvo, u potpunosti zagađeno žutilom štampe i inih medija te prazninom kapitalističke logike. Sve najgore osobine one naše zatucane provincije, potaknute svemoćnim kapitalom, ulile su se u glavne trendove. A one dobre, skrivene u ponekoj duši, čekaju bolja vremena.
Velika braća nam prodaju anglosaksonke i normanske agresivne fore bez duha i inteligencije. Fore smišljene na temelju socioloških i psiholoških studija. Ponižavajuće i degradirajuće. Ljudi postaju zamorci velikim mlatiteljima love. Još gore, kao majmuni rade trikove za par banana. Kič, neukus, površnost i raskalašenost nam se serviraju kao imperativ napretku. Globalizacija promovira jedino dekadenciju i ravnopravnost u idiotizmu. Jedina valjana opcija je nazoviliberalna opcija. Sve je prihvatljivo i svak ima pravo srati šta god hoće i koliko god hoće. Savršenost, ljepota, energija, imidž nam se nude kao glavna pravila. Starije generacije se u njima gube, a nove ih prihvaćaju kao dogme. Nema više kovača, postolara, kišobranara, kotlokrpa i sličnih marljivih popravljača izraubanih stvari. Nema više popravljanja. To je tako retro. Radije kupiš talijansku marku izrađenu u Tajvanu ili Kambođi za dvajest lipa i kad se potroši, baciš je i kupiš novi model, moderniji i za klasu bolji. Kao u reklami za deterdžent - novi Ariel 2006 je toliko bolji od svih dosad deterdženata da ne možemo vjerovat kako ste dosad bez njega mogli živjeti, a kamoli cestom hodati u tako loše opranoj robi. Iduće godine taj će Ariel biti zadnje smeće, barem sudeći po novoj reklami za Ariel 2007.
I tak, gledam tu ekipu, mladu, lijepu i pametnu. Malo prostitucije za velik publicitet i solidnu lovu. A možda i milijun i po kuna. Ta djeca zasigurno imaju duha, izabrani su između mnogih, ali u ovakvom konceptu emisije neki drugi aduti se gledaju. Kad ih vidim tako lijepe, savršenog imidža i pune samopouzdanja, ne mogu zaustaviti proljev. Na WeCeju zamišljam taj isti šou s ljudima koji više nalikuju na mene. Mlohave i cinične. Sklone alkoholu i žderanju. Prdenju i podrigivanju. Loše obučene i krivo počešljane. Velikog nosa na velikoj glavi. Uvijek s jednim gumbom na hlačama otkopčanim, jer se maloprije dobro jelo. To bi bio šou. Zadaci ne bi bili idiotsko skakanje, crtanje, glumatanje i slična sranja, nego bi pobjednik bio onaj ko preživi Leskovački voz ili slavonski pir. Rješavali bi oni meni križaljke i testove inteligencije. Popravljali auta i kućanske aparate. Mješali cement i kopali kumpire. Ljude ne bi izbacivali iz natjecanja idiotskim (hm, ta riječ se prečesto ponavlja) glasovanjem, nego ambulantnim kolima. Baš me zanima koliko bi se ovih šta ih sad gledam u BB kući prijavilo na takav šou. I koliko bi ih preživilo.
Da sam (barem djelomice) u pravu potvrdila je i jedna natjecateljica BB-a koja je oduševljeno rekla netom nakon što je ušla u kuću: E ljudi super, pa mi smo svi isti...
Da, nema debelih, depresivnih, starih i nedojebanih. Jadnih, bolesnih, osamljenih i zaboravljenih. Svi ste lijepi, mladi, puni energije i puni sebe. Sigurno ćete se slagati. Dok se ega ne sudare.
Takvu bljuvotinu od emisije ću popratit jer kao i većina imam voajerske sklonosti i lako se vezujem za lica na ekranu, ali... Ali stari moj sve je to plastika, a plastika nema prirodnog neprijatelja u prirodi, pa je neuništiva i samim time dosadna. A ja jedva čekam kad ću čuti da je netko od njih prdnuo da je svima zasuzilo oko. Kad neki ludi dalmatinac zabije drugom dalmatincu viljušku u rame, jer mu je bez pitanja posudio afteršejv. Onaj Axe, šta pičke lude za njim. Budno ću vrebati trenutke kad pijani ko muzgavci krenu citirat Ničea i Šopenhauera. Ili kad onako pretjerano alkoholizirani jednostavno zaspu na WeCe školjki, sa hlačama omotanim oko gležnjeva, i kad ih cimer dođe buditi – Samire, šta ti je? - bez da otvore oči, odmumljaju – Pusti me, ćeifim.
Jedan je natjecatelj rekao da mrzi cinične ljude. Jebiga, očito se nas dva ne bi slagali.
E Keko moj Keko.
Post je objavljen 08.09.2006. u 23:49 sati.