Hladno je hladno mi je…
Neće vatra u moj zagrljaj?
Kao što ni ti nisi htio…
Trebam pomoć nekoga
Da mi pomogne pisati
I da se smijem ponovo,
Onako sretno, od uha do uha.
Kao što znaju reći.
Predloži mi nešto zabavno i neotkriveno
Tako da ti i ja mogu reći da sam te voljela.
Veze su se pomiješale
Baš me sad zanima ko im je dopustio?
Mrak je došao i pokucao
Kao da sam se prestrašila,
A onda sam se sjetila..
Pa to je mrak?
Onaj s kojim sam i prije voljela čitati priče…
Znaš? Prije tebe.
Dug je put od kuće do škole
Učiteljica često kasni i učini mi se sve pogrešno.
Jeli?
Ma ne.
Išarat ću ja opet srca i cvjetiće,
Čekat ću ja ponovo proljeće.
Kist je opet u boji u kojoj je bio
Olovkinoj boji
Nekoj drveno sivoj kao magla samo svjetlijoj
Inspiracija pada
I pokaži mi ajde nešto napokon razumljivo!
Po mogućnosti
Neću da bude prihvatljivo.
Takve pjesme mi se čine prelagane.
Znaš, takve su bile prije tebe.
Kiša mi znači puno
Ali ona je lagana
Previše kapa.
Ajde kišo objasni mi kako to možeš
Tako kapati a da ja pomislim da si sva jednolika?
Ona srcolika ljubav je tako kapala
Pa je iskapala.
I ne filozofira mi više.
Znaš, ne znam dali mi nedostaje.
Jer, ipak mi je nedostajala prije tebe. Malo.
Baš bi voljela gledati dugu.
Zlato što prosipa uzela bih si i kupila najskuplje role.
Da ipak, znaš, ako bude trebalo…
Pobjegnem od tebe.
Trčeći na rolama.
Usput bi naučila novi skok u nebo.
I okrenula bi se znaš u zraku i izokrenula cijelu sebe.
Znaš, prije sam se samo za tobom okretala.
Neke slike su ostale u mom sjećanju
Ali ih se ne sjećam. Razumiješ,
Pokušat ću ih isprintati.
Ne znam kako, pa rekla sam ti da hoću da me naučiš te stvari!
Što čekaš?
Da se opet zaljubim u tebe?
Pusti neka bude kako je.
Pusti me da se sama izvučem
Pusti da osjećaji sami izgore
Ne gasimo ih, nećemo uspjeti.
Znaš ljubavi da nismo uspjeli
I žar će uvijek biti tu samnom
Ali neće ga primjetiti.
Pusti ga tu samnom
Pusti da ne bude kao prije.
Volim te.
Post je objavljen 08.09.2006. u 23:35 sati.