Nakon napornog dana,
sitnih i manje sitnih poslova,
uspješno odrađenih obaveza,
novih poznanstava,
ponekog osmjeha nepoznatih prolaznika,
zagrljaja starih prijatelja,
smješka jedne sramežljive curice,
pozdrava vesele bebe iz kolica,
skrivanja od kiše što prijeti
razgovora sa simpatičnim operaterima na info telefonima,
čitanja smiješnih mailova
surfanja za vrijeme radnog vremena,
brisanja starih šeficinih mailova,
drskog printera
iskrivljenog ključa,
Buco namaza s kobasicom,
Tortice od kokosa,
živčane frendice s druge strane žice,
lobiranja za meni bitne susrete
samo zbog inata jednoj djevojci,
čekanja jednog CDa već mjesecima,
promrzlih nogu i umornog hoda,
izbrisanog pudera i rašćupane kose,
pogleda nekog tipa u moje grudi,
grožđa s divlje loze u centru grada,
odluke da nikad neću više na onaj neki način nešto...
Nakon svega toga,
Ulicom odzvoni jedan zvuk drag i čaroban...
jedan glas, nevjerojatan i mističan,
i pokaže mi zašto zbilja volim život,
i svoj grad koji me oduševljava svakim korakom,
ponovno i iznova...
Jutro je sumorno bilo,
sinoć je otišla Ana,
promijenila je lice,
i svoja osjećanja.
Sinoć je bilo tako,
kraj je došao svemu,
a jutros me ljudi zovu,
traže mi novu temu...
Napiši jednu ljubavnu,
nek' nešto novo bude.
samo nek' nema suza,
Na to smo navikli ljude.
I pišem pjesmu ljubavnu,
al' suza mora biti,
kako da pjevam o ljubavi,
kad tugu ne mogu skriti
Samo je kazala tiho
'Od noćas nisam tvoja',
i dlan je leden bio,
i osmijeha nije bilo.
Ja nisam kazao ništa,
samo zatvorih oči,
Ana je otišla sinoć,
i ljubav pade u noći...
Napiši jednu ljubavnu,
nek' nešto novo bude.
Samo nek' nema suza,
Na to smo navikli ljude.
I pjevam pjesmu ljubavnu,
al' suza mora biti,
kako da pjevam o ljubavi,
Kad tugu ne mogu skriti?
Napiši jednu ljubavnu - Kemal Monteno
Kada proba nastupa jednog čovjeka s čarobnim glasom, kao da svira pjesmu samo za tebe, i savršeno se uklopi u jedan relativno tmuran ali sretan dan...nisu riječi bitne, ni značenje njihovo, pjesma je prekrasna...taman za savšen nastavak dana i osjećaj da čarolija zbilja nikada ne nestaje...