Kao i inace, ne znam otkud da pocnem... Jutros dobivam poruku... Saznam da je frend imao prometnu.. Navodno vozio skuter i pobrao ga auto.. u bolnici je.. i kako sada cujem ima frakturu lubanje i unutarnje krvarenje, zabranjeni su mu posjeti =( ocito je ozbiljno.. I sad ne vjerujem, jos u subotu sam ga srela vani, nasmijan i dobro raspolozen kakvog ga pamtim otkako se znamo, a sad ovo.. Naravno, mogla bi sad o tome pa zasto bas njemu, zasto bas nekome koga ja znam, zasto bas osobi koja mi je draga..
vracam se u proslost..
prije nekoliko godina mi se dogodilo isto.. frend, prometna, dugo u komi, teske ozlijede.. na srecu on se izvukao, oporavio -trebali ste vidjeti moj osmijeh kad sam ga napokon vidjela, ponovo nasmijanog, provaljujuci gluposti kao da se nista nije dogodilo..
I sad se molim da se s njim dogodi isto, da mu bude bolje...
Ne znam, uopce ne mogu pisat o tome, ne mogu se koncentrirat, ruka mi se trese, pa dovraga decko je mlad, nije to zasluzio, nije zasluzio ni jedan jebeni trenutak lezat u bolnici..
I ne mogu, a da ne mislim na najgore.. priznajem, strah me posljedica.. inace sam ja kao nekakav optimist.. da, jesam kad treba tjesit druge.. "ma bit ce sve u redu, ma ne brini, ma.." a od koga da ja sad trazim da me uvjeri u tih nekoliko rijeci -"bit ce sve u redu"!??
Ne trebate puno vremena provest s osobom da shvatite da je osoba vrijedna divljenja, vrijedna vaseg postovanja, prijateljstva, vrijedna svake minute provedene u njegovom/njenom drustvu..
on je jedan od osoba u cijem drustvu sam ja, a i mnogi koje znam, uvijek uzivala..
I sama pomisao na njega izaziva osmijeh..
Ali zaista nema smisla pisat, nemam insnpiracije, nemam volje, morala sam barem dio toga izbacit iz sebe..
post nedovrsen al jebiga, sad samo zelim da mu bude dobro..
Drzi se
Ostale pozdravljam..
Post je objavljen 08.09.2006. u 21:14 sati.