Nakon acid housea, drum'n'bassa, 2stepa i ostalih klupskih žanrova koji su zavladali ulicom, a onda prešli i u mainstream, londonski underground trenutno kuha od uzavrele nove scene: dubstep, mješavina duba i garagea, osvaja piratske radiopostaje i klubove te predstavlja najvitalniju novu scenu elektroničke glazbe 2006. godine
Baš kao i acid house, drum'n'bass, 2step ili najfriškiji grime, i novi, vrući sound urbanog, klupskog podzemlja koji je počeo nadirati u mainstream dolazi iz Londona. Kombinacijom utjecaja svih ovih scena nastao je hibridan žanr za hiperdigitalno doba, reggae koji će voljeti i techno frikovi, mješavina koja stvara jedan posve novi, jedinstveni zvuk s basom koji spušta tlak u svakoj prostoriji i ritmovima koji vam ne dopuštaju da sjedite na mjestu – dubstep.
Onako kako se grime često dičio svojim korijenima u sada već pa mitskom istočnom dijelu Londona (Eastend), epicentru kriminala, siromaštva i kvartovskih obračuna, tako je dubstep najgrublje gledano vezan za višekatnice južnog Londona, gdje su ga na temeljima tada iznimno popularnog 2stepa kao mračnu, sirovu, ne pretjerano razigranu verziju nove klupske pumpalice stvorili i popularizirali producenti El-B (član Groove Chroniclesa i Ghost Campa), Zed Bias i Steve Gurley krajem 1999. i početkom 2000. godine.
Utoliko je dubstep s jedne strane instrumentalna, još mračnija verzija grimea, ali i temeljac na kojem je iznikao sam grime, i to u isto vrijeme.
Termin dubstep, koji podrazumijeva mješavinu duba i 2stepa (izlomljeni ritmovi, teški dub bas i lo fi produkcije) sklepali su Ammunition Promotions te ga potom na naslovnicu američkog elektroničkog magazina doveli Horsepower Production, tadašnje zvijezde scene u zamecima, a dodatno su ga popularizirale i kompilacije poput 'Dubstep Allstars'.
Scena se razvijala i oko sada nepostojećeg dućana Big Apple (i pripadajuće diskografske kuće), gdje su svoje ploče prodavali Horsepower, El-B, Jay Da Flex, Hatcha... demonstriravši prve primjere 'mračnog 2stepa' koji je više cijenio pušenje kanabisa u vlažnom podrumu nego ispijanje šampanjca u skupom klubu.
Niti jedna scena ne može bez svog kluba pa je tako važnu ulogu u njezinom razvoju odigrala klupska večer Forward>>, koja danas ima i svoj show na najvažnijoj istočnolondonskoj piratskoj radiopostaji, turbopopularnom Rinse FM-u, gdje je za dubstep zadužen producent/DJ Kode 9, jedan od osnivača labela Hyperdub i možda najvažnije ime novog dubstep vala.
Forward>> je tijekom 2005. zbližio dubstep i grime do te mjere da su brojni grime MC-ji počeli repati preko dubstep podloga, a imena kao što su Dizzee Rascal, Slimzee, Roll Deep, Plasticman, Mark One, Jammer, Geeneus... počela su se miješati i činiti gornji dom rastućeg underground fenomena.
Dubstep je današnji zvuk počeo dobivati tijekom 2003. godine, kada ga je DJ Hatcha debelo približio jamajčanskom dubu, a Benga, Skream, Digital Mystikz i Loefah popularizirali mračan, minimalističan i opak zvuk asfalta, po mogućnosti natopljenog kišom. Čak je i poznati elektronički label Rephlex svoje grime kompilacije sastavio od dubstep singlova, zapravo nesvjestan toga da su stvari koje su im donijeli Plasticman, Mark One, Kode 9, Digital Mystikz i ostali čisti dubstep te da one u osnovi nemaju pretjerano puno veze s nazivom koji nose, ma koliko bilo sličnosti između dva žanra.
No nakon takvih kompilacija, i grime i dubstep dobivaju dodatan naboj na scenama koje dotad nisu osvajali, izašavši iz undergrounda do te mjere da danas i BBC snima dokumentarac o najvećem novom klupskom fenomenu u Britaniji - dubstepu - glazbi koja i dalje egzistira prvenstveno na terenu, a onda i u novim medijima koji su prvi uhvatili hype, poput interneta (forumi, blogovi i stranice MySpacea posvećene dubstepu rastu kao gljive nakon iste one kiše koju dubsteperi toliko vole), bogate mreže piratskih radiopostaja, SMS zajednice...
Godina 2006. tako je postala godina dubstep eksplozije, a čak je i BBC Radio 1 pokrenuo emisiju 'Dubstep Warz'; od lipnja ove godine, The End, jedan od najvećih i najprestižnijih superklubova u Londonu, ugostio je Forward>> u svojim prostorijama, privlačeći rastuću dubstep publiku na svoju novu redovnu večer, a već se govori i o jednom od najboljih dubstep albuma godine koji je kod kuće, na računalu, zgotovio Burial, još jedna mlada snaga scene, o čijem se identitetu ne zna puno, ali ga slava ionako ne zanima.
Slično razmišlja i Skream, još jedan mladac koji je u dubstepu od svoje petnaeste godine, a koji 2006. najavljuje kao godinu koja će definitivno pripadati njemu. Ali to ne znači da priželjkuje velik crossover uspjeh – kao i većina dubstep prvoboraca, Skream se grozi komercijalnog otkrića, biznisa i 'salonske mafije' koja bi vitalnu urbanu žilu mogla nakrcati novcem i bulšitom, pretvorivši mračne, ali opet plesne breakove u soundtrack reklama i izvor za pojenje vojske pozera.
Loefah, jedan od producenata i DJ-a, opisujući jednostavnost, mrak i privlačnost jednog dubstep partyja ujedno najbolje sažima svoje ambicije, ali i ambicije svojih kolega:
'Sve što smo htjeli jest jedna prostorija s velikim zvučnicima - i to je to. Dođeš i plešeš. Ako ne želiš plesati, nema se što drugo za raditi.'
Velimir Grgić
Post je objavljen 08.09.2006. u 20:21 sati.