Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/tiktak

Marketing

Petak...:)...subota...:(

Mda...u školi mi je super,društvo je odlično,kao i profesori,sve je za 5,osim...ah,pa,danas je petak,jelda? E sad,neko normalan bi se trebao veseliti što je petak,što može van,što može sutra spavati do kasno...ali,ne i ja.Zašto?Jer sutra imam školu! Ajme...kad su nam to rekli,skoro smo pali u nesvijest...ovo je užas...
Ma zapravo,i nije tako strašno...više čudno,valjda...škola u subotu.Zapravo,kad malo bolje razmislim,jedva čekam-baš me zanima kako će to izgledati.Baš da vidim.Ajoj.
Anyway,dobila ja komentar da mi se dizajn sporo učitava (što sam i sama primijetila),pa sam ga promijenila (opet,hehe).I ovaj će ostati do daljnjega-već mi je dosta mijenjanja dizajnova,ali nikako da nađem neki baš savršeni...mda.
No,ajmo sad malo o drugim temama.U zadnje sam vrijeme užasno zbunjena.Nije mi jasno što se samnom događa,nikako da uskladim raspoloženja...samo znam da se osjećam nekako...čudno? Nesigurno? Osamljeno?Da,vjerojatno ovo zadnje...premda oko sebe imam ljude koje volim i koji mene vole,jako dobre prijateljice...a ipak mi je sve to nekako...ne znam,čudno.Sve mi je čudno.I sama sam sebi čudna.Možda je to od uzbuđenja zbog nove škole,možda zbog nečeg drugog...nemam pojma.A zapravo niti ne želim znati.Kažem vam,čudno mi je-sve.
Ma ja sam luda...hehe.I ovaj je post dozloboga dosadan.Čak i meni.Kad ne znam o čemu bih pisala.Željela bih naći neku temu,nešto o čemu bih mogla doista izreći svoje mišljenje...ali,nikako da mi takva nekakva tema padne na pamet.Glupo mi je pisati o školi,super mi je i to je dovoljno.Mogla bih pisati o Steveu Irwinu,izreći sve što mislim o njemu,ali to ne bi bilo fer jer čovjek,kao pokojnik,zaslužuje poštovanje.Mogla bih pisati o Nataschi Kampusch-ali,zašto da pišem o njoj kad mislim da je cura dovoljno popatila i mrzim glupe novinare koji joj se miješaju u život.Mogla bih pisati o idiotskom Big Brotheru koji počinje za nešto više od sat vremena,mogla bih pisati o Biliću,o Oliću i narodnjacima,mogla bih pisati o glupim fuficama od Playboyevih zečica koje se tako ponižavaju da je to nevjerojatno,mogla bih pisati o HNOS-u (uh,to bi bio post s puno,puuuno hmmm...neprimjerenih riječi?),mogla bih pisati o Richardu Geeru koji je,eto,u istom gradu u kojem sam i ja,mogla bih pisati o Plutonu,o Minesweeperu o kojem sam naprosto ovisna,o djeci branitelja koja se izvanredno upisuju na fakultet zauzimajući mjesto onima koji imaju više bodova od njih,a onda padaju godinu...
Ali,čemu sve to kad o tome već svi sve znaju? I što bi o svemu tome vrijedilo moje mišljenje kad su tolika mišljenja o istome toliko isprepletena da više ne znaš koje je koje?
No dobro...dok ne nađem inspiraciju u nekom malom,neznatnom,a opet snažnom i meni važnom događaju,lijepo vas pozdravljam i želim vam puno sreće i odmora za prvi vikend nove šk godine! :=)


Post je objavljen 08.09.2006. u 18:27 sati.