Petar...opet. On se eto tako pojavi u mojim mislima svako malo...ne samo sa kishom. Obuzme me cijelu.. uvijek je imao taj prioritet...i tu sposobnost....Sto ga cini posebnim???Ne znam..ali probati cu to definirati sebi..a to mozda pomogne i vama sa vashim Petrima, Petrama...stijenama...On je volio nestati, svidjalo mu se nestati ne ostavljajuchi traga. Uglavnom bi se ponovo pojavio nakon dva dana ili tjedna, ponekad i dulje...
Znam da ga josh nosim u sebi...mozda zauvijek, poput ranjenog djeteta. Znam da sam ga voljela, da ga josh volim, da sam bila izgubljena i neutjesna, da sam voljela njegov hod i nachin na koji je gledao zivot. Znam da je usamljen. Znam da bi, kad bih mu uskratila svoje povjerenje i oprost, ostao prepusten sam sebi, svojoj konstantnoj patnji, ali znam da je sposoban otichi posve svjestan boli koju che ljudima nanjeti...
Znam da je njegova drskost ja sam genijalan, nezaobilazan, posljednja tvrdjava koju podize izmedju sebe i drugih, i da se u svakom trenutku samozadovoljstvo moze prometnuti u samounistenje, i da ce u tom pothvatu uvijek nekoga povuchi za sobom...
Nocu sanjam da mu govorim, da mu pripovjedam sto sam napisala da mu citam i da slusha. Sanjam da chu ipak eto dobiti odgovor na svoja pitanja: kakve je naravi veza koja je njega povezala sa mnom, sto mu predstavljam, sto sam mu znachila. Zasto me nikada nije uzeo, a znam da me je zelio. Nechu se smiriti dok ne dobijem odgovor. Znam da che me on ostaviti da cekam, kako bi produljio svoju vlast nada mnom. Znam da je okrutan, da voli bol...posebno cini se moju...
Zasto me uvijek gane ljepota i neobicnost bicha i stvari? Uvijek me privlachi ono sto je razlichito, sto je daleko. On je sve to.
Samac, zavodnik, okrutne i mracne ljepote. Voljela sam ga gledati dok spava pored mene, njegov profil jasno ocrtan u danu koji se radja. Voljela sam njegov sharm, nepredvidljivo ponashanje, reakcije, intuiciju...Sjecam se svega, apsolutno svake glupe sitnice od polnocnog prekida ispred onog ukletog broda. Plakanja do ranojutarnjih sati. Opijanja s Krisom i oporavka sljedechi dan. Oko kreveta sam naslagala sve zamislive stvari potrebne za prezivljavanje: vodu, cigarete, vino, knjige i biljeznicu u koju sam groznicavo zapisivala sve. Man je kuhala kavu. Radio Rab je svirao dan i noch kao da poruchuje da se sve nastavlja, da veza sa svijetom nije prekinula.
Sudarila sam se sa zidom...Odluchila prepustit ga sudbini.
Znam da on zivi sada negdje u nekoj drugoj prichi, mozda i u vishe pricha istodobno...ovo je moja, ona posljednja, danasnja...kad me je um opet vratio u proslost..opet njemu na uslugu...putuj Pero ti jedno lijepo, krhko i rubno stvorenje.
Post je objavljen 08.09.2006. u 18:47 sati.