čovjek je zaista smiješan dok voli. dođe mi da se zapitam zar sam to zaista ja? zar zaista mogu toliko sliniti nad njim, žudjeti za njegovim poljupcima i dodirima? jel vam poznat ovaj najljepši osjećaj na svijetu kad zaspite zajedno na uskom krevetu, zagrljeni, u neudobnom položaju za spavanje ali se od miline ne želite pomaknuti? on je čovjek kraj kojeg sretna legnem, sretna što ću se kraj njega probuditi. najsretnija sam kad ugledam najmilije lice prije nego što se sjetim gdje sam i kako se zovem... eto, samo sam to htjela napisati, uskoro će doći... pametan je taj naš Bog jer je stvorio dvoje i podario im osjećaj ljubavi...
Post je objavljen 08.09.2006. u 18:12 sati.