Nedavno nam je stigao novi šef. Smiješno je to što je već jednom prebivao u Septičkoj Jami. Čudno je kako nije bio shvatio da se na ovakva mjesta ne zalazi dva puta. Čini se da ima kratko pamćenje ili da ništa nije naučio otprve ili je sav toliko zgubljen da je pomislio da je naspram nečega drugoga Septička Jama dobro utočište.
Razmišljajući tako, ne bih smjela biti nezadovoljna Septičkom Jamom. Jer tu imam krova nad glavom. Toplo je. Dinamično. Žustro. Procesi se odvijaju. Kemija se. Kisa. Fermentira. Ubacuju nove gadosti i gluparije. Ljudi se preseravaju. Ničemu se ne vidi pravo lice. Sve treba istraživati. Čovjek nikada ne zna na čemu je. Pravi raj za one koji vole proučavati i udubljivati se u stvari ne bi li dokučili sa čime i sa kime imaju posla.
Septička Jama je genijalno mjesto za sakrivanje. Prikladna je za one koji nisu bili i neće biti u stanju razviti perfidnu mimikriju koju će automatski koristiti bez posebnih promišljanja, pa smatraju da je dovoljno pokriti se tuđim sranjima i nikada ne priznati koja su njihova. Oni misle da se u Septičkoj Jami mogu kriti koliko je tko zasrao stvari.
Iako je ovdje zanimljivo, dani su ipak isti. Dosadni i nečisti.
Post je objavljen 08.09.2006. u 16:28 sati.