Marketing
O knjigama. O Rundeku. A zapravo, o tome kako konačno idem van Splita.
Sutra putujem. Mičem se nakon godinu dana iz Splita, cirka par milimetara južnije. Čini mi se da će bura, pa ću moć, na moju veliku sreću, izbjeć kupanje i umjesto toga se šetat do beskonačnosti uz obalu, sjediti po kafićima i večerati u nekom restoranu. Zbilja mi malo treba za sreću, a to malo mi, po onoj staroj ofucanoj, tako često fali.
Ne znam što mi bi kad sam, pred koji tjedan, poželjela ići na Rundekov koncert. Rundeka, kralja fejkera, za kojeg bi bolje bilo da je nakon Haustora netragom nestao. Jer ovaj kaos trbušnih plesačica, etno-wannabe ritmova i oh-tako-alternativnih spotova može palit valjda samo neinformirane klince. Među kojima sam, eto, i ja donedavno bila, ali samo zbog svojevrsne Haustor-nostalgije. Dakle, branim se patološkom sjetom po ovom pitanju i molim da me se uvaži.
Na noćnom mi ormariću tjednima, zapravo, sada su to već mjeseci, hrpetina od cca 6 knjiga poslaganih skladno, od veće prema manjoj - skladno meaning u skladu sa mojom neurozom - čeka da im poklonim bar dio pažnje, bar kakav letimičan pogled, u vidu poluskenirane a polupročitane stranice, u polusnu, pred spavanje, samo kako bih slađe utonula i obećala sebi da ću ih se uhvatit, sutra.
Istina jest da imam i previše drugih stvari na umu i da mi je navečer, kad sve moje nazovi-obaveze privedem kraju, draže lampat sa Iksom negdi uz more i laprdat o glupostima nego ić doma i čitat neke tamo knjižurine. Zanima vas koje su? Naravno da ne, al' ću ih svejedno nabrojat, e kako bih se hvalila svojim istančanim ukusom i kako bi mi ponos narastao van granica tijela. Dakle, čitam ih sve, istovremeno, believe it or not. Aha, Tako ja oduvijek. I sve ih pozavršavam te pospojim u jedinstven bućkuriš u glavi, kojeg je posljedica miješanje pojedinih likova sa situacijama kojima nikako ne bi smjeli pripadati. Nešto kao kad, recimo, na silu pokušavate spojit puzzle, jer ste onaj jedan, ključni dio, izgubili ili vam ga je pojeo pas. Mda.
Knjige su, in random order, Mandićeva autobiografija "Sebi pod kožu" koja me trenutno zanima više od ostalih. Toliko da ću ju nosit i na moj oh-tako-poseban vikend. Pa poviše nje Nabokovljev "Čarobnjak", posthumno izdana pripovijetka, koja je nešto kasnije rodila "Lolitu". Koju nikad nisam voljela, jer sam snob i ne volim razvikane romane
. Slijedi, i po veličini, Peterlićeva "Osnove teorije filma", pa "Down Under" Billa Brysona, autora "Kratke povijesti gotovo svega" a koji je, po mom skromnom mišljenju, nakon Kishona, jedan od valjda najduhovitijih pisaca. Pa sabrane i uvezane "Stripoteke". I, da, Mannov "Smrt u Veneciji", samo zato jer je film još bolji.Kad ću ih sve pročitat? Pa tamo, negdje...do idućeg ljeta. Al' zato blogove k'o luda čitam.
Odo' se pakirat.
Post je objavljen 08.09.2006. u 18:20 sati.