Rt Dobre Nade, ostvareni san
A onda sam jedan dan otišao sa Darkom do ipak najpoznatijeg rta na svijetu i mog krajnjeg cilja ovog putovanja - Cape of Good Hope, ili ti ga po hrvatskom rt Dobre Nade, i tamo malo obilazio i slikavao. Kako sam imao čuti, navodno su prvo mislili u davna vremena da je rt Dobre Nade najjužnija točka Afrike ali kad su kasnije "povukli metar" onda su ustanovili da je rt Aghalis još južnije. Prvi čovjek koji je došao na rt Dobre Nade bio je Bartolomeo Dias i čak ima na jednom mjestu postavljen križ tome u čast.
Jedan dan smo se Darko i ja išli penjati na Lavlju Glavu međutim ja se nisam popeo do vrha iako je Lavlja Glava duplo manja od našeg Mosora, međutim, štos je bio u tome što je na jednom mjestu dosta strmo a puteljak je uzak i treba se držati za neke lance itd a kako se ja bojim gospođice visine ja se nisam htio junačiti pa se lipo nisam ni popeo. Kasnije sam čuo da se samo ja i još jedna baba od dvista godina nismo uspjeli popeti na Lavlju Glavu ali baš me zaboli neka stvar za to. Što bi glumio Tarzana ako to nisam. A možda baš zbog toga budem u Guinness-ovoj knjigi rekorda.
Što se tiče ostalih planinarskih pothvata moram spomenuti i to da sam išao sa žičarom na Table Mountains. To je brdo iznad Cape Towna s kojeg vidite cijeli grad i okolicu i pogled je stvarno prekrasan a za vožnju žičarom trebate isprsiti oko 100 kuna. Možete se i penjati na Table Mountains ako hoćete odnosno ako imate volje. Treba dodati i to da rt Aghalis i rt Dobre Nade i Table Mountains spadaju u nacionalne parkove što nije ni čudo s obzirom kolikom ljepotom odišu. Jednog dana dok sam se vozio sa motorom po gradu otišao sam u jedan park.
Navodno je taj park osnovala odnosno napravila, još u ona vremena, Istočno Indijska Kompanija i park se nalazi praktički u centru grada i stvarno odmorite i tjelo i dušu kad se prošetate kroz njega i kad vidite sve te prekrasne vrste cvijeća, stabala itd. Mene su u tom parku neobično iznenadile vjeverice. Za razliku od naših vjeverica na splitskom Marjanu koje bježe od ljudi ove ovdje najnormalnije dođu to vas ukoliko vide da imate nekakve sjemenke za njih. To je meni bilo toliko interesantno da sam kupio nekoliko paketića sjemenki i tri sata hranio vjeverice po parku. Nadalje, jedan dan sam otišao na Robben Island posjetiti zatvor gdje je Mandela robijao. Išao sam i u Waterfrant, to vam je ogroman shoping centar u kojem nema čega a nalazi se na obali.
Treba spomenuti i to da se u ovom dijelu južne afrike oko Cape Towna sadi vinova loza i proizvode vrhunska vina i to vec preko 300 godina. Ima vinograda u ovom kraju u izobilju a ja sam posjetio najstariji vinograd i vinariju u Cape Townu koja se zove Groot Constantia. Navodno su iz te vinarije u ona vremena vino davali čak i francuskom kralju Luju Četrnaestom. Meni je bilo neobično zanimljivo napraviti đir od Camps Baya gdje žive moji domaćini, obitelj Bašić, pa do Hout Baya, jednog mjesta na moru nekih desetak kilometara udaljeno od Camps Baya. Cesta ide uz obalu i imate dojam kao da se vozite od Baške vode do Makarske. Sa desne strane vam je more a sa lijeve strane brdo koje zovu Dvanaest Apostola. Brdo nosi to ime jer ima kao dvanaest brežuljaka pa podsjeća na dvanaest apostola.
I tako to što se tiče Cape Towna i njegove okolice. Moga bi ga čovik hvaliti još tri dana čega svega ima i koliko je interesantno i lijepo međutim ima i nekih loših strana. Jer uza svu ljepotu Cape Towna ipak, kao i u većini svjetskih gradova, ima i siromašnih četvrti gdje mnogi ljudi žive doslovce u kontejnerima ili limenim kućama što po meni narušava sav sjaj i bogastvo južne afrike. Zatim, kriminal u Cape Townu je također na zavidnom nivou ali opet nije ni blizu kao onaj u Johannesburgu. Ima još jedna velika mana za koju nitko nije kriv jer ju je stvorila priroda.
Naime i kad je najtoplije ljeto navodno temparatura mora bude nekih 18 stupnjeva pa se tako i onda malo tko kupa ali zato imaju velike valove pa se može surfati ali naravno u ronilačkom odijelu. Međutim ni surfanje baš nije skroz sigurno jer se ponekad pojavi morski vau-vau pa zna biti gusto. Pričaju mi ljudi da su neki surferi znali postati marenda morskim psima. Sada je ovdje zima i temparatura zna biti ujutro oko 5 stupnjeva ali se zato oko podne popne i do 25 a uvečer opet padne. Kažu kad je ljeto da bude oko 30 do 35 stupnjeva i da se ljeto lakše podnosi ovde nego kod nas u Hrvatskoj jer navodno nema velike sparine.
(nastavlja se)
Post je objavljen 08.09.2006. u 13:43 sati.