U snu se prikradi, obriši mi suzu,
Usnama svojim, jer peče i boli.
A onda me nježno privuci u krilo
I tijelo nek kaže koliko te voli.
Suze su od sjete, daljina ih stvori,
Prokleta i velika, sve teže mi pada.
Ali u meni uvijek, ljubav če trajati,
I nad srcem mojim tvoje će da vlada.
Šapući mi nježno da sam samo tvoja,
Da u meni raste ova rijeka sreće.
Da nikad nećeš bježati od mene
I da ovaj osjećaj isčeznuti neće.
Pa ako i odeš, znaš da ću razumjet
I tvoje prijateljstvo puno će mi značit.
Ti znaš da sam skromno uzimala uvijek
I da ću i prijateljstvom uvijek isto zračit.
Čekat ću te vječno, u snu i na javi,
Ako tvom povratku ni naznake ne bude.
Vrijedilo je pripast tebi, jednom i zauvijek
I ne žalim što će zbog tog da mi sude.