Teško se naučiti na trenutke izolacije
u koje se stavljamo kad nismo
ono što želimo.
Nikad se ne uspijevam natjerati
i ugoditi odrazu onoga što drugi žele
da budem jer dovoljno je teško
održati sliku o sebi koju sama za sebe želim.
Kao sama, na klupi vječno,
čekam da odustanu od privida
koji ih koči da se vole kakvi jesu.
Kao nešto da može biti drugačije,
tješim se katkad.
Uvijek me fascinira krhkost granice koja nas
u isti tren udaljava i nevjerojatno zbližava.
Post je objavljen 07.09.2006. u 23:15 sati.