Marketing
Ovisnica
Danas sam shvatila.
Ovisnica sam
O... chick litu.
Čim moja noga kroči u knjižnicu zakeljim se za nešto što je blješteće roze boje sa nekim kolažnim slikicama gore pokeljenim.
Sve je počelo sa Dnevnicima jedne dadilje, nastavilo se sa Vrag nosi Pradu, a usljedila je serija Shopingoholičarke, Lubenice, Anđeli, Savršena kućanica i Neodlučni muškarac (ovo je valjda onda boy lit ili nešto), da bi danas dograbila Za čim traga Alice Thrift.
Ruka mi se povela za još jednom sličnih korica ali sam se svladala i uzela nešto od Leonarda Cohena.
Moram hitno na odvikavanje.
Nije da ne čitam i kvalitetne stvari. Mislim da su dva Coelha (u mom privatnom vlasništvu 
) sasvim dovoljno pametna i poticajna za razmišljanja o životu. Moram ih pročitati još jednom jer ipak su me valovi i krici galebova malo previše dekoncentrirali u čitanju. Knjige sam naime kupila u Omišu za 20 kn komad. Ako mene pitate - jeftino - toliko skoro košta i neki trač magazin.
Postavlja se pitanje zašto toliko volim chick lit?
Kao mala sam čitala sve i svašta, ali ljeta su bila preduga a knjiga nikad dovoljno nisam mogla ponjeti i uvijek bi mi onih zadnjih mjesec dana ponestalo literature pa bih od sestrične usidjelice (baš sam grozna jer ću možda i ja ostat usidjelica. ustvari ako sam rastavljena onda nemrem biti usidjelica, mogu biti samo stara raspuštenica, kaj ne?) uvijek posuđivala hrpetine ljubića.
Sjećate se onih starih ljubavnih romana koji su izlazili svaki tjedan u određeni dan? E to su bili ti.
I tak bi ja svaki dan pročitala nekih 2-3 komada i tu se vjerovatno rodila ta ljubav prema:
- romantičnim junakinjama
- ljubavnim zavrzlamama
- happy end-ovima
Da. Sad sam sretna. Našla sam razlog.
Sad se samo još treba odviknuti.
Ili ne.
Što ustvari fali chick litu?
Ništa.
Pročitam ih za jedan dan.
Zabavni su.
Nasmijem se.
OK.
Čitat ću ih i dalje.
Ali samo po jedan u rundi.
Jedna misaona, jedan krimić i jedan chick lit.
Otkrila sam pravu formulu 
Post je objavljen 07.09.2006. u 21:36 sati.